UZMI KRST SVOJ

Arhimandrit Partenije (Murelatos) kaže da mnogi govore kako se približavaju poslednja vremena. Kako onda hrišćani da se spasavaju u svetu u takvim uslovima?

 

Sve se zbiva po Pismu. „Nebo i zemlja će proći, ali reči Moje neće proći“, govori Gospod u Jevanđelju. A sve što je Bog izgovorio, ispunjava se i ispuniće se u potpunosti. Otpadništvo napreduje svaki dan. Svet sve dublje tone u ambis duhovne krize. Cionisti i druge sile, koje stoje iza poslednjih skandala i anticrkvene kampanje, postavljaju pred sebe samo jedan zadatak: odvojiti ljude od Boga i predati zaboravu na zemlji Ime Njegovo.

No, oni to neće moći nikada da ostvare! Jer Carstvo Božije nije nasledno. Dok zemaljski vladari smenjuju jedan drugoga, Nebeski Vladika ostaje isti. Bog je upravljao, upravlja i upravljaće Vaseljenom vavek veka. Njegovo Carstvo ne mogu da preotmu ni demoni ni ljudi.

Zašto danas preživljavamo ekonomsku krizu? To je milost Božija! Da bi se ljudi koji su zaboravili Boga opomenuli i zaustavili sunovraćenje u duhovnu propast.

Ali, na žalost, prave uzroke krize vide malobrojni. Umesto da se pomole i obrate Bogu i Presvetoj Bogorodici za pomoć – ljudi se uzdaju u pomoć iz inostranstva, ekonomske reforme, kredite…

Bog je dao ljudima slobodu. Dok mi ne padnemo na kolena, ne opametimo se i ne obratimo Njemu za pomoć – On se neće umešati u naš život. A kada se pomolimo Bogu – On će nam dati zaiskano, zato što naš Gospod nije zao, već milosrdan i čovekoljubiv. On nam svagda želi samo dobro.

– Recite nam našto o Isusovoj molitvi. Kakav je njen značaj u životu monaha i mirjana?

– U duhovnom životu, post, straženje nad sobom i molitva imaju ključno značenje. Upravo ta tri podviga sjedinjuju čoveka sa Bogom. Takođe, za spasenje je neophodno imati veru i ljubav prema Bogu.

Moramo imati na umu da je Gospod svuda, on je sa nama svaki minut, čuje svaku našu molitvu i uzdah. Ali, potrebno je da se mi sami Njemu obratimo, jer Bog nikoga na silu neće privući k sebi. On nam je rekao: „Ko hoće da ide za mnom neka se odreče sebe i uzme krst svoj i ide za mnom.“ „Ištite i daće vam se: tražite i naći ćete; kucajte i otvoriće vam se.“ “Bez mene ne možete činiti ništa”.

Bez pomoći Božije mi ne možemo čak ni vazduh udahnuti.

Mi, pravoslavni hrišćani, moramo znati: Gospod je svuda. Naš život – to su Hristos, Presveta Bogorodica, Arhangeli, Angeli i naši Svetitelji. Izvan Crkve nema Predanja. Izvan Crkve nema spasenja. Izvan Crkve nema ničega osim pakla. „Blago narodu kojemu je Bog Gospod“. Setimo se istorije jevrejskog naroda. Kada su Jevreji ostavljali Boga – na njih su se obrušavale napasti (ropstvo, rat, pokolj). Kada su od Boga iskali pomoć – dobijali su je.

Ista stvar se dešava i sada. Ništa se od tada nije promenilo.

– Oče Partenije, ima li nade? Možda ćemo se kroz iskušenja i teškoće vratiti Bogu?

– Uzmimo primer ruskog naroda. Rusi su bili Bogom izabrani. Dobivši od Grka pravoslavnu veru, oni su prineli veliki duhovni plod. Koliko je samo Svetih u Rusiji! Broj ruskih Svetitelja prevazilazi broj Svetitelja svih drugih naroda zajedno!

No, Rusija se postepeno udaljila od Boga, ruski narod je pao u besčašće i Gospod je, milošću Svojom, dopustio revoluciju i dolazak bezbožnika na vlast. Koliko je novomučenika postradalih za Hrista; koliko je ljudi radije umrlo, nego izdalo svoju Veru!

Bezbožna vlast je pala, a Crkva je preživela. Da li je 70-tih godina bilo moguće zamisliti da će se SSSR raspasti, a u Rusiji, zalaganjem Patrijarha Alekseja, biti sagrađeno i otvoreno 600 novih manastira?

U Jevanđelju je rečeno: sve što „nije usadio otac moj nebeski, iskorijeniće se.“ Setimo se Hitlera, Napoleona… Oni su hteli da pokore ceo svet, uništili su mnoge živote i nisu postigli ništa. Takve poduhvate Bog ne blagosilja.

Setimo se Vizantije – najveće imperije u istoriji čovečanstva, koja je postojala 1200 godina. I ona (nekada veličanstvena i svemoćna) propala je. Zbog čega? Zbog ljudskih grehova.

Sodom i Gomor, Svetski potop… Istorija poznaje mnoštvo takvih primera.

Na žalost, kada nastupi blagostanje (nema ratova, gladi i epidemija), ljudi zaborave Boga i prestaju da Ga uzimaju u obzir.

Sve što možemo postići – možemo jedino uz pomoć Božiju. Bez Boga smo ništa. On je naša podrška i nada.