VLAST U RUKAMA GREŠNIKA

Martin Luter je zapisao da „ako postoji pakao, Rim je sagrađen iznad njega“, aludirajući na sagrešenja rimskih verskih poglavara. Nepogrešive pape samo su mit koji rimokatolička crkva propoveda, a mnogo je primera kroz istoriju da su oni bili veoma grešni.

 

Papa Stefan VI (896-897) doneo je kostur predhodnog pape Formozija u sudnicu i tom kosturu se sudilo. Obukao je kostura u bogatu papsku odeću i posle presude kosturu su odsekli prste kojima je delio blagoslov. Onda su ga vezanog za kočije vukli ulicama Rima i potom ga bacili u reku Tibar. Kasnije su njegove kosti sahranjene u Crkvi svetog Petra.

nepogrešive pape

Papa Sikst V prepravio je Bibliju, a papa Kliment VIII ju je proglasio da ima puno grešaka i odredio da se napiše druga.

Papa Sergije III ( 904-911) dokopao se papske službe ubistvom. Živeo je sa izvesnom Marozijom i imao nekoliko dece. Njegovo razdoblje se zvalo “vladavina bludnica”. Marozijina majka Teodora je od papske palate napravila “razbojničku pećinu”, jer je palatu napunila bludnicama i kopiladima.

Teodora je postavila i papu Jovana X ( 914-928) sa kojim je imala “nepoštene odnose” (piše biskup Liutprandu iz Kremone koji je pisao istoriju 50 godina posle toga). Jovana X je zadavila Marozija da bi postavila svog ljubavnika papu Lava VI (928-929), ali je i njega ubija Marozija.

Papa postaje Jovan XI maloletni Marozijin sin i to je dete od ranijeg pape Sergija III. Marozijin unuk postaje papa Jovan XII.

Papa Bonifacije VII (984-985) stekao je papstvo ukradenim novcem.

Papa Jovan XV (985-996) razdelio je crkveni novac svojim rođacima.

Papa Benedikt VIII (1012-1024) kao i Jovan XIX kupuju papstvo pomoću javnog mita.

Papa Benedikt IX (1023-1045) postavljen je sa 12 godina i činio je ubistva i bludničenje usred dana i pljačkao grobove.

Papa Inoćentije III je uveo zloglasnu inkviziciju od koje je stradalo više miliona ljudi.

Veliki italijanski renesansni književnik Dante Aligijeri je pape Bonifacija VIII, papu Nikolu III i Klimenta V smestio u “najniže krugove pakla”.

Od 1305. do 1377. papski dvor se preselio u Avinjon u Francusku i Frančesko Petrarka je pisao o papskom dvoru kao mestu gde su se radila “silovanja, preljubništvo i sve vrste bluda.”

Jovan XXIII (1410-1415) bio je od 37 svedoka optužen za blud, incest, sodomiju, krađu i ubistvo.

Papa Pije II (1458-1464) imao je mnogo nezakonite dece.

Papa Pavle II (1464-1471) pravio je raskalašne zabave koje su nadmašivale i rimske careve.

Inoćentije VIII (1484-1492) imao je šesnaestoro dece sa više žena. Dozvolio je borbu bikova na Trgu svetog Petra.

Papa Aleksandar VI (Bordžija 1492-1503) živeo je u incestu sa svoje dve sestre, a po nekim zapisima i sa ćerkom Lukrecijom sa kojom je čak imao i dete.

Papa Pavle III (1534-1549) imao je tri sina i ćerku. Na papskom dvoru je večeru služilo 12 golih devojaka.

Nakon pape Lava IV (847-855) dolazi žena papa koja je zatrudnela i pri porođaju umrla (vukli su je konjima ulicama Rima), a o njoj je pisao Jan Hus (prethodnik protestantskog pokreta koji nije priznavao primat papi i koji je spaljen na lomači).

Papa Klement je ženskog papu Jovanu VII transformisao u muškog papu Zaharija.

Zapisao Hadži Milan Arsenović