LAŽ KOJA IZMIRUJE

Ovo je poučna priča o tome kako laž koja je rukovođena mudrošću može da izmiri srdžbu između dve strane i umesto buktinje sukoba, ukroti srce onoga koji oseća bezrazložnu nepodnošljivost prema drugom.

 

Jedan je pustinjak došao za neko vreme da živi u usamljenoj ćeliji nekolicine duhovnika u Skit, pa kako ne imađaše gde da se smesti, dođe jednom starcu i zamoli ga da ga primi u svoju praznu ćeliju, dok sebi ne nađe drugu.

pomiritelj

Ovome gostu počnu dolaziti na razgovor drugi duhovnici, a to se starcu nije dopadalo, te on počne da gosta kori i rezili

„Ja mnoge godine provedoh ovde u velikom postu“, reče on učeniku, „i niko mi ne dolazaše; a gle ovoga došljaka, koji je ovde samo nekoliko dana, pa mu mnogi dolaze u posetu i na razgovor. Idi pa mu kaži da on iziđe iz moje ćelije; jer je ona nama potrebna.“

Učenik pristupi gostu pustinjaku, pa mu reče:

„Moj starac želi znati jesi li zdravo?“

„Kaži tvome ocu da se moli Bogu za mene, jer sam nešto slab.“

Učenik se vrati starcu, pa mu kaže da je pustinjak našao za sebe ćeliju i skoro će se odseliti.

Prođe nekoliko dana pa starac opet posla učenika da kaže gostu da, ako skoro ne ode, da će ga on oterati. Učenik dođe pustinjaku, pa mu reče:

„Otac moj čuo je da si bolestan, zato me je poslao da vidim šta radiš.“

Pustinjak odgovori:

„Kaži svome starcu da sam sada dobro, blagodareći njegovim molitvama.“

Vrati se učenik i kaže starcu da će gost do nedelje da ode.

Dođe nedelja, a gost još ne izlazi iz ćelije. Tada starac uze svoj štap i pođe da ga tera. No tada mu učenik reče:

„Počekaj da ja odem napred, da vidim da nema koga od tuđinaca ili stranaca, te da se ne učini sablazan.“

Kad dođe gostu, reče mu:

„Evo moj otac dolazi da te zove na večeru.“

Čim ovo ču, gost istrča pred starca i klanjajući mu se iz daleka kaže:

„Nemoj oče da se trudiš, ja ću ti doći sam.“

Starac se umiri krotošću i dobrotom gosta, pa ga zagrli i počne ljubiti, kao da ništa nije bilo među njima, a posle ga uvede u svoju ćeliju.

Kad starac počasti i otpusti gosta, zapita svog učenika:

„Ti nisi govorio šta sam ti ja zapovedio?“

„Nisam“, odgovori učenik.

Obraduje se starac i prizna da se srdio na gosta, po đavolskom naređenju, pa s duševnom utehom punom iskrene smernosti, klekne na kolena i metanišući pred učenikom, govoraše mu:

„Od sada si ti moj otac i starac duhovni, a ja sam tvoj učenik, jer tvojim pametnim, mudrim i blagim postupanjima spasao si dve duše.“