TAKO SPAVAJU GENIJALCI

Poremećaj spavanja, nemogućnost da se ponovo zaspi… Šta si ustao, kao da ćeš da putuješ. Otac. Nema ništa od tebe da bude, kaže mi majka… Tako spavaju genijalci!

 

Budim se u pet… Tačnije me budi bela buka sa MP-3 plejera. Šušti, kao kad se završi program na televiziji. I čujem mašinsku buku spolja, ili su vozovi, ili su klime iz obližnjeg hipermarketa.

tako spavaju genijalci

Jednu noć spavam dobro, drugu već loše. Kada se probudim ne mogu da produžim da spavam… Pa uzmem malo šećera i soli na vrh kašičice. Ne pomaže. Idem do kupatila, da pustim vodicu. Vraćam se. Onda uzmem, sa malo vode, jedan persen… A onda i polutku bromazepama.

Kao nešto sanjam, a čujem, a dremam, i na noge lagane u osam. Majka već diže roletne. To je od ksanaksa… Poremećaj spavanja, nemogućnost da se ponovo zaspi…

– Šta si ustao, kao da ćeš da putuješ. Otac.

– Nema ništa od tebe da bude, kaže mi majka…

– Tako spavaju genijalci!

– Hm! Genijalci…, kaže mi majka.

– Pa Tesla! On je spavao po par sati i slušao rad turbina, motora, koječega. Koje čega… c, c, c…

Moja majka najminimalnije veruje u ono što pišem i radim. I njoj najviše verujem. Ona mi je najveći prijatelj.

Neka mi neko kaže da Dostojevski nije imao demone da napiše tolike tomove knjiga i knjiga.

„Hm. Ti i Dostojevski?!“, znam rekla bi majka.

I ćutim. Pijem kafu i rastvoren vitamin C u čaši vode. Malo mi muka, ali tu mučninu progutam kao Mik Džeger pred koncert, samo on primi i infuzije. I idem da disciplinovano pišem i radim…

Ah, da… Tako spavaju genijalci?!