NINA

Imala je neko staro srpsko ime kao Nerandža ili Velika, a ja sam je zvala Nina. Družila se sa mojom Sekom, a kad bi me ona čuvala i ona bi dolazila.

 

Bila je nekako drugačija. Nosila je zrake sunca u kosi. Govorila je tiho, a njene reči bi bile nežni zvuci.

nina

Imala je neko staro srpsko ime kao Nerandža ili Velika, a ja sam je zvala Nina.

Družila se sa mojom Sekom, a kad bi me ona čuvala i ona bi dolazila.

Pomagala bi mi da napišem domaće zadatke.

Kad bi nešto loše napisala govorila je: “Pingvini rone suze na Severu zbog tebe.”

A, kad bi nešto napisala lepo: “Ždralovi lete u krug i pozdravljaju te.”

Nosila sam pisamca za njihove momke.

U našem naselju na kraju grada nije bilo telefona.

Uvek sam imala mali džep za poruke i rok od deset minuta da poruku predam.

Ona je poruke pravila u obliku pingvina ili ždralova.

Mene nespretnu sa dve leve noge i čuvara barica učila je da ih pravim, ali nikad mi nije uspelo.

Pisma su putovala kod tri momka.

Meni se činilo da je najviše volela momka koji je uvek svirao gitaru i pevao neke tužne pesme, zvao se Boba.

Drugi je bio sa sela i cepao je drva ljudima za stanarinu i zvao se, čini mi se, Steva.

Treći je bio “mamin sin”, kako bi ona rekla, zvao se Žika.

“Taj ništa ne zna bez mame!”

Od njega sam uvek donosila poruke, a nikad mu nije ona pisala.

Jednom je rekla: “Taj nema glavu! Vidi od Nerudine pesme napisao rečenice i poslao mi!“

Steva joj je napravio od šibica Ajfelovu kulu.

Jedino sam svakog dana trčakarala kod Bobe, šaljivdžije i nespretnjaka.

On je za tajnu da se ne čita govorio: “To ti je kao državna tajna. Tu piše “strogo poverljivo”. Ko pročita, čeka ga zatvor u tamnici punoj miševa dugorepih i zverozubih.”

Ja bih nosila i ništa nisam čitala.

Jedne večeri Seka joj je rekla: “Zašto ne izađeš u grad s njim?”

Ona bi rekla: “Ne mogu. Mama ima puno da šije za Novu godinu. Ko će joj pomoći, ako ne ja? Izađi! Četiri godine se dopisujete, a nijednom niste izašli. Drugi momci bi te dosad zaboravili, a on kao “zaljubena budala” čeka. Šalje ti čokolade za vreme odmora.”

Nina je oprala kosu u kojoj je sunce spavalo i izašla u grad na sastanak.

U diskoteci je pala i umrla.

Plakala sam.

Nosila joj cveće na grob skriven u šumi. Ja sam mislila da je za sve kriva Bobina kutija sa grčkim bogovima koju je ona zvala Pandorin ćup.

Posle mnogo godina, ne mogu da verujem da je nema.