Podeli dobar sadržaj sa prijateljima:

VREMEPLOV

vremeplov

Imam priliku da zaboravljam dan po dan,
noć po noć,
da se podmlađujem, gubim sijede, dlaka nova da raste.
Povlačim se iz prvih linija života, koračam
unazad,
ginu bliska sjećanja, slika po slika, prilika
i neprilika.

Sada sam trebao da krenem na izlet,
Žena i djeca čekaće Godoa u avliji pored auta
koje neće procvjetati
Zaključujem ocjene, predupređujem popodnevne
intervencije
na telefon na koji neće niko odgovoriti.

Juče će mi umrijeti otac, danas se spremam za tugu
jer će prekjuče biti na samrti, a za godinu dana
ozdraviti.

Danas se razvodim od prve žene,
U nastavku se radujem sreći našeg djeteta
Spreman sam na tri godine pakla radi prve
bračne noći.

Sutra ću prestati da volim djevojku koju sam
danas ludo zavolio
i zamišljao u oba braka. Samo bih u toj prilici
ostao vječno,
slušao kako mi pri upoznavanju oporučuje svoje
ime u dlan.

Majka će me krvava preko planine ponijeti na
šivanje.
Jer će me sestra, po doručku, kamenom pogoditi
i rasjeći gornju usnu.

U utrobi ne pamtim trenutak kada sam se sastao
sa dušom,
Niti ću spoznati susret začeća i života
Jer prije spajanja moramo da se rastanemo.

Žena više ne zvoni, pjesma je pohitala na
izlet, nedopjevana.

Podeli dobar sadržaj sa prijateljima: