PAPRENE CENE ZA VEČNU KUĆU

Grobnica ili grobno mesto mogu da se kupe, ali niste vlasnik, nego samo korisnik. Po zakonu, ne možete to da preprodate, pa, ipak, pojedine grobnice postaju skuplje od stana.

 

Ogromna je tražnja, posebno na najpoznatijim grobljima i na najboljim mestima. Na papiru je sve legalno i dobri poznavaoci kažu – teško je dokazati zloupotrebu.

grobno mesto

Kad smrt dođe pripada nam grobno mesto ili grobnica ako smo je kupili i zakon zabranjuje njihovu preprodaju, ali svaka roba ima svoju cenu i ima oglasa u kojima večna kuća dostiže paprenu cenu.

„Verovali ili ne, cene se kreću kao cene manjih stanova. Kako mogu da se prenesu i da li postoji uopšte mogućnost da se prenese – moj odgovor je i iz prakse i iz zakona da to nije dozvoljeno“, ističe advokat Aleksandar Radivojević.

Prema zakonu i ugovoru sa Upravom Javnih grobalja samo smo korisnici grobnice i grobnog mesta. Nismo vlasnici i pravo korišćenja dok smo živi ne možemo prenti na drugog, ali možemo dati saglasnost da su tu sahrani neko drugi. Posle smrti pojavljuju se naslednici zakonski, testamentom ili ugovorom o izdržavanju. Tada može doći do prenosa prava korišćenja.

„Moguće je napraviti takozvane ‘mortiskauza’ poslove, ali nikakve druge poslove, jer su to stvari kako zakon kaže izvan prometa, nije moguće uzimati novac. Da li se to dešava, to je neko drugo pitanje“, kaže Radivojević.

Ali ni tada nema novca ni načijem računu. Prosto, notari overavaju nasleđe i sa tim papirom naslednik sklapa ugovor s Upravom groblja. Preuzima iste obaveze i prava, dakle i pravo da odlučuje ko će tu počivati. Ako se naslednici odsele, osiromaše, zaborave na obaveze, Uprava može raskinuti ugovor, ali i naslednici mogu to učiniti.

„Javno preduzeće kada vi prestanete da budete korisnik, ima pravo da tim raspolaže, a javno preduzeće ima svoja pravila. Tu prometa ne sme da bude, a da li tu prometa novca ima, to je teško pitanje“, navodi advokat.

I tu se papirološki sve završava. Niko nikom ne daje novac, niti ga vraća, ali u praksi je vrlo izvodljivo da sami nađemo drugog korisnika. Recimo grobnice i nećemo mu je pokloniti sigurno. Koliko novca ode na ruke, niko i ne pita, a ne može ni dokazati.

Na malim, starim, ko zna čijim grobljima stvar je jasna. Kupovinom nekoliko kvadrata zemlje od vlasnika postajete vlasnik na papiru sa svedocima. Napravite grobnicu i prodajete jer su vam se promenili planovi.

Ali, kao što vas prevare za stan ili auto, možete ponekad kupiti i mačku u džaku. Da kupite tuđu grobnicu ili popunjenu, ko zna kakvih sve ugovora na papiru ima. Ali, na državnim grobljima, raspitali smo se, sreću se sa pokušajima zloupotreba. U svakom slučaju, zahtevaju obimnu dokumentaciju, ali cene istaknute u oglasima svedoče da i mesto na groblju daje veću vrednost. Uzdiže pokojnika u očima prolaznika, pa iako ga nisu poznavali.

Izvor: RTS