ISCELJENJE BEZ LEKARA

Razgovor prepodobnog Serafima Sarovskog sa sibirskim veleposednikom Nikolajem A. Motovilovim o tome da je sticanje duha svetoga cilj nad ciljevima života svakog hrišćanina.

 

Veliki starac Serafim isceli me od teških i neverovatnih, grdnih reumatičnih i drugih bolova i bolesti. Celo mi telo beše uzeto, noge zgrčene i u kolenima otečene, na leđima i slabinama rane! Od svega toga patio sam tri pune godine.

A moje iscelenje dogodilo se na sledeći način:

sticanje duha

Petog septembra 1831. g. dovezoše me u Sarovsku pustinju, a sedmog i osmog septembra, na dan Rođenja Presvete Bogomajke, bih udostojen dvaju razgovora sa baćuškom, ocem Serafimom, u njegovoj manastirskoj keliji, no isceljenje tada još ne dobih. Devetog septembra, pak, odvezoše me k njemu u obližnju pustinjicu Starčevu, u blizini njegovog izvora. Četiri čoveka koji me na rukama nošahu i peti koji mi glavu pridržavaše, prinesoše me k starcu, koji beše okružen mnoštvom posetilaca…

Moji nosioci smestiše me zatim na Starčevoj livadici, pored jednog ogromnog debelog bora, na obali reke Sarovke. Kada zamolih baćušku da mi pomogne i isceli me, on kaza: „Pa, ja nisam lekar! Lekarima treba ići kada ko hoće da se leči od kakvih bilo bolesti!“

Ja mu onda podrobno ispričah svoje patnje i kako sam na sve moguće načine pokušao da se izlečim, ali da iscelenje nisam dobio. Rekoh, usto, da meni već ni u čemu nema spasa i da nemam slobode pred Gospodom, da prosim njegove svete molitve, da bi me Gospod iscelio. Starac me onda upita: „A verujete li vi u Gospoda Isusa Hrista – da je On Bogočovek, i u Njegovu Prečistu Bogomajku, da je ona svagda Djeva?“ Ja odgovorih: „Verujem!“ „A veruješ li“ – nastavi starac – „da Gospod Koji je ranije sve boleštine na ljudima isceljivao trenutno, jednom rečju Svojom, ili samo dodirom Svojim, može i sada isto tako lako i trenutno da isceli jednom rečju Svojom one koji potrebuju Njegovu pomoć? I veruješ li da je zauzimanje za nas Presvete Bogomajke pred Njim svemoćno, i da nas na njeno zauzimanje Gospod može i sada, isto tako trenutno i jednom rečju, potpuno isceliti?“

Ja odgovorim da u sve to istinski, od sve duše i srca verujem i da, kada ne bih verovao, ne bih ni naredio da me dovezu ovamo k njemu. „Ako, dakle, verujete“ – završi starac – „onda ste vi – već zdravi!“ – „Kako zdrav?“, upitah ja, „kada me moji ljudi i vi držite na rukama?“ „Ne!“ – reče mi on – „Vi ste sada celim telom svojim već potpuno zdravi, najzad“. I on naredi ljudima koji me držahu da odstupe od mene, a on me uze za ramena, podiže me sa zemlje i, uspravivši me na noge, reče mi: „Sigurnije stojte, čvršće se držite nogama na zemlji! Eto, tako! Ne plašite se, vi ste sada potpuno zdravi“. I zatim dodade, radosno me posmatrajući: „Eto, vidite li kako sada dobro stojite!“ Ja odgovorih: „Hteo – ne hteo, ja dobro stojim zato što me Vi dobro i čvrsto držite“. Tada on, odvojivši svoje ruke od mene, reče: „E, pa eto, sada vas već ni ja ne držim, a vi bez mene čvrsto stojite. Hodajte smelo, baćuška moj! Gospod vas je iscelio! Hajte, krenite se s mesta!“

I, uzevši me za ruku jednom svojom rukom, a drugom me pomalo gurkajući s leđa, povede me po travi i neravnoj zemlji oko bora, govoreći: „Eto, vaše bogoljublje, kako ste dobro krenuli!“ Ja odgovorih: „Da, zato što me vi izvolite dobro voditi“. „Ne“ – reče on, odvojivši ponovo od mene svoju ruku – „Sam Gospod je izvoleo da vas potpuno isceli, i sama Božija Majka umolila Ga je za to. Vi ćete sada i bez mene krenuti, i svagda ćete dobro hoditi! Hajte, krenite se…“ I stade me gurkati da bih krenuo. „Ta, tako ću pasti i povrediti se!…“, rekoh. „Ne“, protivrečaše mi on, „nećete se povrediti nego ćete čvrsto zakoračiti…“

Tada ja osetih u sebi nekakvu silu koja me oseni, malo se ohrabrih i pođoh sigurnim korakom. On me onda odjednom zaustavi i reče mi: „Dosta je!“ Onda me upita: „Šta, dakle? Jeste li se sada uverili da vas je Gospod iscelio u svemu, i to potpuno? Stoga bez imalo sumnje verujte svagda u Njega – Hrista Spasitelja našeg, i čvrsto se uzdajte u Njega – Hrista Spasitelja našeg, i čvrsto se uzdajte u Njegovo milosrđe prema vama! Zavolite Ga svim srcem, priljubite se uz Njega svom dušom svojom i vazda se nepokolebivo nadajte u Njega, i blagodarite Carici Nebeskoj za njenu veliku milost prema vama. No, pošto vas je vaše trogodišnje stradanje silno iznurilo, to vi sada nemojte naglo da hodate po mnogo, nego postepeno. Malo pomalo navikavajte se na hodanje i čuvajte svoje zdravlje kao dragoceni dar Božiji!“ I, još dosta porazgovaravši sa mnom, Starac me otpusti u gostoprimnicu potpuno zdrava. A pošto mnogi bogomoljci behu sa mnom pri isceljenju mome, i behu se pre mene vratili u manastir, oni već behu razglasili svima o velikom čudu ovome. Otada postah čest posetilac Sarova…