REČI MUDROG STARCA

Poslednja poslanica Amvrosija Optinskog, jednog od najčuvenijih monaha manastira Optinska pustinja u Rusiji, nastala je o Vaskrsu daleke 1891. godine.

 

Braćo u Gospodu, i sestre i majke!

poslanica amvrosija optinskog

Čestitam vam svetli praznik Hristovog Vaskrsenja i sve vas pozdravljam radosnim hrišćanskim pozdravom: Hristos vaskrse! Hristos vaskrse! Hristos vaskrse! Zbog svog velikog značaja svetli praznik Vaskrsenja zovemo Praznikom nad praznicima, Toržestvom nad toržestvima hrišćanskim, Pashom Hristovom, koja znači prevođenje od smrti ka životu, od zemlje ka nebu. Na taj praznik radosni hrišćani bratski pozdravljaju jedan drugoga Vaskrsenjem – opraštajući svima, čak i onima koji ih mrze.

Po svom običaju, radi duševne koristi, predlažem da se udubimo u smisao reči psalama, kojima se molio Sveti David Bogu: Blagosti, dobroj misli i znanju nauči me, jer zapovestima tvojim verujem (Ps. 119).

Ako je Sveti David, mada prorok, imao potrebu da moli Boga da mu daruje spomenute vrline, onda tim pre svaki hrišćanin, običan čovek, mora da se pobrine za dobijanje tih vrlina, moleći se Bogu za pomoć odviše.

Nauči me blagosti. Blagost i milosrđe su glavni deo ljubavi, a ljubav je glavna vrlina i zapovest, kako je rečeno u Jevanđelju: Volite Gospoda Boga svoga svom dušom svojom, a bližnjega kao sebe samoga. Na ovim dvema zapovestima počiva sav zakon i proroci.

Ljubav se rađa od vere i straha Božjeg, raste i jača nadom, postaje savršena blagošću i milosrđem, kojim se izražava podražavanje Bogu, kako je rečeno u Jevanđelju: Budite milosrdni, kao što je milosrdan Otac vaš na nebesima, i još je rečeno u Jevanđelju: Milosti hoću, a ne žrtve. Milost i snishođenje bližnjem i oproštaj njegovih mana je iznad žrtve, koja se ne prima bez izmirenja sa bližnjim, po rečima Jevanđelja: Ako, dakle, prineseš dar svoj žrtveniku, i onde se setiš da brat tvoj ima nešto protiv tebe, ostavi onde dar svoj pred žrtvenikom, i idi te se najpre pomiri sa bratom svojim, pa onda dođi i prinesi dar svoj (Mat. 5, 23-24).

Ljubav prema Bogu se dokazuje ljubavlju i milosrđem prema bližnjemu, a milosrđe, milost i snishođenje prema bližnjemu i oproštaj njegovih propusta dobija se kroz smirenje i samoukorevanje, kada u svim teškim i neprijatnim slučajevima budemo preuzimali krivicu na sebe, a ne na druge, da nismo umeli postupiti kako treba i da je zbog toga došlo do neprijatnosti i tuge. Ako budemo tako rasuđivali manje ćemo se žalostiti i predavati gnevu, koji ne tvori pravdu Božiju.

Strašne su reči apostola Jovana: Jer ko ne ljubi brata (to jest, svakoga bližnjeg) ostaje u smrti. Svaki koji mrzi brata svojega jeste čovekoubica (1. Jn. 3, 14-15).

Dobroj misli me nauči. U crkvenoslovenskom reč „nakazanie“ znači dušekorisno poučavanje, kako aktivno učiti put vrline u strahu Božjem, saglasno zapovestima Božijim i naredbama Crkve. Još u Starom Zavetu je rečeno: Lud sin je žalost ocu i tuga majki, tj. sin nenaučen strahu Božjem i zakonu Gospodnjem. Danas mnogi roditelji svoju decu uče mnogo čemu, često nekorisnom i nepotrebnom, ali su lenji da nauče dete strahu Božjem i izvršenju Božjih zapovesti i ispunjavanju odluka jedne, saborne i apostolske Crkve, zbog čega deca često bivaju nepokorna i bez poštovanja prema roditeljima, a za sebe i za otadžbinu nepotrebna, ponekad i štetna.

Znanju me nauči, tj. razumu istinskom i pravilnom. U Sve- tom Pismu je rečeno: Ostavite ludost i bićete živi, i idite putem razuma, tj. trudite se da razumete Sveto Pismo ne kako bilo i kako ste naumili, već kako treba, pravilno i istinito. Dokaz za to je što svi narodi čitaju isto Jevanđelje, a različito ga razumeju. Ne shvataju ga na isti način pravoslavni i katolici, drugačije shvataju Jermeni, Kopti i arijanci, drugačije reformatori i luterani i slični njima. Te razlike se dešavaju zbog toga što ne obraćaju svi istu pažnju na značaj jevanđelskih reči samoga Gospoda: Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovedao. Samo Pravoslavna Crkva prima Staro i Novo Pismo u potpunosti, a one crkve koje se ne slažu sa Pravoslavnom, uzimaju iz Pisma samo ona mesta, koja im se dopadaju i za to se ubrajaju u jeretike, zato što reč „jeretik“ potiče od grčkog „ereo“ (biram). O takvim ljudima apostol Pavle piše ovako: Čoveka jeretika po prvome i drugome savetovanju kloni se, znajući da se takav izopačio, i greši, i sam je sebe osudio.

Slično Svetom Davidu da se i mi molimo da bi nam Gospod putevima kojim On zna pomogao da se naučimo blagosti i milosrđu, i dušekorisnoj pouci, i istinskom razumu, bez kojih je nemoguće i beznadežno naše spasenje, ako ne pribegnemo u pokajanju i smirenju Postradalom za nas i Umrlome za nas na krstu, tridnevno Vaskrslom Gospodu našemu Isusu Hristu, kome priliči svaka slava, čast i poklonjenje sa Bespočetnim Njegovim Ocem, i Presvetim i Blagim, i Životvornim Duhom u vekove vekova. Amin.