VOLJENI

voljeni

Moje oči žele da ljube tvoje lice.
Nemam nikakvu moć nad svojim očima.
One samo žele da ljube tvoje lice.
Iz očiju tečem ka tebi,
oko tvojih ramena treperi od neke fine vreline
koja ti polako rastapa obrise
i ja sam kod tebe, kod tvojih usta
i svuda oko tebe –
nemam nikakvu moć nad svojim očima.

Sedim s rukama u krilu,
ne dodirujem te i nikad neću progovoriti.
Ipak, moje oči ljube tvoje lice,
izlazim iz sebe i niko ne može da me spreči,
tečem i niko ne može da me prepozna,
ne mogu da zaustavim ovaj nedokučivi tok,
ovaj sjaj koji ne zna ni za kraj ni za početak –
ali kad me konačno pogledaš,
svojim nesvesnim, upitnim, stranim očima,
spustiću se u ruke
i vratiti pod očne kapke.

VETAR I SUNCE

Ako si ti vetar, onda sam ja sunce.
Ako si ti ledeno tlo sa uspavanim semenom,
onda sam ja prolećni dah sunca koji ga budi
oslobađajući zarobljenu snagu zemlje.
Ako si ti samo obećanje, onda sam ja dar.
Ako si ti misao, onda sam ja reč.

Ako si ti sumorni vetar koji gasi plamen,
onda sam ja iskra koja ga ponovo pali.
Ako si ti brava, teška i vešto izlivena,
onda ja nosim ključ u svojim rukama.

Ako si ti oklevanje, onda sam ja odluka.