SUGESTIJE ZLIH DUHOVA

Besi su demoni najnižeg ranga koji napadaju i smućuju sve, a posebno mirjane stalno. O čemu ti zli dusi govore na molitvama za izgnanjanje, koje se zovu otčitke (na ruskom jeziku).

 

Navešću Vam primer o čemu govore besi na molitvama za izganjanje – to su posebni molebani, koje čine sveštenoslužitelji kako bi pomogli bolesnim ljudima u posedu zlih duhova koji su se uselili u njih. U Trojice-Sergejevoj lavri već dugi niz godina takav težak i opasan posao vodi otac German.

besi

Evo šta kažu demoni:

1. Kada nam naš knez da zadatak – mi odmah idemo da ga ispunimo, a vi hrišćani se tresete – na volju Božju…

2. Ne zamećemo borbu sa nama ni u kome, treba samo staviti grešnu misao, da je odmah prihvate. Ja, i pod maskom smirenja nosim gordost. „Smiravam se“, kada predlažu – da igramo karte ili post – da narušimo… Ako razreše arhijereji opelo samoubicama i sahranu, u svakom slučaju – njihove duše su naše.

3. Ja bih voleo da svi vernici govore: „Moliti se – nema vremena … U hram ići – nemam kad, imam mnogo posla …“ ili „Moj muž – mi ne da …“ ili „gosti – su došli …“ Mi ćemo vam mnogo prigodnih izgovora naći.

4. Volim takve vernike, koji se danas usrdno mole, čitaju sve svoje molitveno pravilo, a sutra ga ili skraćuju ili ostavljaju.

5. Mi zapisujemo svaku lošu misao, sa kojom ste se vi složili, osetili je i stavljamo je na hartiju (tako besi nazivaju naš dosije). Mi zapisujemo svaku vašu lošu reč.

6. Ne volim knjige i učenja svetih otaca. Sve je kod njih – protiv nas napisano. Mi vas dan i noć učimo da osuđujete sveštenike. Mrzim kad sveštenici na ispovesti, objašnjavajući i pitajući, izvlače grehove iz ljudi. Zlatoustog ne volim, jer je on mnoge naučio da se mole.

7. Veoma mi je teško detaljno pokajanje. Veoma nam se sviđa – Opšta ispovest! Dvadeset i četiri časa dnevno bih išao tamo! Nikakav greh ne moraš izgovoriti i ne moraš osećati sramotu.

8. Mi inspirišemo da se sve ostavi – „za kasnije“. Posle ću – čitati molitve, posle ću – Jevanđelje, posle ću – ići u hram, posle ću i dobro delo – uraditi, posle ću – se pokajati. Ako – uspete.

9. Molitva „Molitva zaderžanika“ (posebne molitve koje se čitaju pri napadu nečistih sila, ali samo uz blagoslov sveštenika zaista ometa sprovođenje mojih planova. Veoma volim neposlušnost, čak i na ivici njenoj – to mi se sviđa.

10. Mrzim one koji čitaju Psalme, naročito noću. Ne volim zadovoljne bilo kakvom hranom.To vas ja učim – da se razumete u hranu i budete hiroviti.

11. Volim te vernike koji se mole usrdno svaki dan, isčitavaju sve svoje molitveno pravilo, a sutra ga ili skrate, ili ostavljaju. Kada bude Sudnji dan svi će ustati, uzeti svoje krstove sa grobova i poćiće na sud. A oni koji neće imati krstove, šta misliš, gde će poći?

12. To mi ometamo večrnje pravilo – ne čitaj! Šta ti misliš, ako čovek zaspe, ne pomolivši se, ako umre – gde će njegova duša poći? U raj, gde? A! Grešite i kajete se! Sve bih vas pokidao!… To vam mi umećemo i roptanje na vremenske prilike.

13. Posebno ne volim – dvanaestog poglavlje jevanđelja po Luki! Vi doterani, očešljani, izbrijani, razodeveni – svi ste moji! Sa tri greha smo mi sada uzeli ceo svet: bludom, bogatstvom i pijanstvom.

14. Sve vere, osim Pravoslavne, sve su kod nas – u paklu. Volim žene sa zlatnim minđušama u ušima, na visokim potpeticama, u kratkim suknjama i muškim pantalonama. Veoma se bojim onih koji dobra dela u tajnosti ostavljaju, ja ih učim da sve objave i pokažu. Ko se moli za neprijatelje – s nogu nas obara. Kada se čovek pokaje, naše se mreže razrušavaju.

15. Mnogi se kaju i od grešnih dela – ne odustaju. Kroz pokajanje gresi se na našim zapisima brišu, ali veliki grehovi, samo kroz pokajanje u suzama.

16. Stoje u hramu, a misle na kuću! Zbog toga sam srećan i pišem na listu! U mirskim knjigama, novinama i magazinima smo mi postavili prikaze vaših svetih! A odmah pored iz crne magije reči pustili! I evo stavljaju ljudi svoje šerpe i čaše na ugodnike Božje, i uopšte bacaju u toalet i u kantu za smeće.

17. To mi navodimo na vas – san, uninije, lenjost, kako bi vas odvukli od razgovora sa Bogom. Mi pravimo svađu među ljudima. Bolim one koji se krste bilo kako. (nepravilno)

18. Volim kada žene dolaze u hram našminkane i bez marama. Volim pohlepne za duhovnim knjigama. Sami ne čitaju a drugima ne daju. Volim one koji izbrbljaju ono što je rekao sveštenik na ispovedi. Radujem se kada na grobovima stavljaju spomenike, a ne krstove, kače fotografije, a ne ikone.

19. Kako vam mi otimamo Blagodat, kada idete iz hrama, posebno posle pričešća? Inspirišemo vas – da odete kod nekoga, ili vam šaljemo čoveka sa razgovorima o svetovnom životu. I eto vi idete za svetovnim mislima, zaboravljate o tome što ste slušali hramu. Tako i Blagodat odstupa.

20. Kod pušača nije moj samo dim, nego i vatra. Ali posebno mi delujemo preko televizora – televizor je tvoja sva «svetinja» Ne volim one koji su svesni svoje nedostojnosti. Da, ko sada ima takva osećanja i misli? Duhovne knjige – su najbolja milostinja. Nikome o tome ne govori. govori.

21. Volim one koji prilaze da se pričeste – bez krstova oko vrata, ne pročitavši molitveno pravilo, ne oprostivši onima koji su ih povredili. Ispovedaju grehove ali ne odlaze od uzroka greha. Volim, kada verujući idu po savet prvo kod jednog, a od njega kod drugog sveštenika, posebno – kod neiskusnog, koji je otišao od istine.

22. Sada mnogi sa nižih mitarstava dolaze nama – u pakao, za osuđivanje drugih (posebno sveštenika i monaha). I oni koji ugađaju stomaku: sve vole da pojedu i popiju ukusije. Oni se i ne kaju zbog toga, dolaze u hram, sednu na klupicu i govore o svetovnom. Oni nemaju ni pomisli o tome da treba da se pokaju. Roditelji ne odvraćaju decu od lošeg, tako da oni do starosti ostanu u zlim navikama.

23. U mnogim crkvama se osećam lagodno: tamo gde vernici razgovaraju, ponašaju se kao na pijaci. Kod tebe ja stojim na drugom koraku, bliže ne mogu prići. Kod o.Petra. ja stojim na ulici, bojim se čak da se približim tremu. Kod nekih lenjih sveštenika, koji, na primer, popiju pa idu služiti, ja stojim na krajiću oltara.

24. Naši sveštenici prodaju – istinite sveštenike, naši monasi prodaju – istinite monahe, naši vernici prodaju – istinite vernike. Sastanke i izveštaje za sveštenstvo takođe mi organizujemo, otimamo od njih svete misli, samo da ne bi o Bogu i o spasenju duše razmišljali, ubacujemo im u glavu svakakve isprazne misli.

25. Volim kada nose brojanice, da se vide, ustima mrmljaju, pokazujući da se mole. I još, kada govore ili pokazuju, šta su priložili. Ugađaju mi oni koji govore: «Bog je milosrdan, ali i drugo može biti.»

Preuzeto sa FB profila manastira Jovanja