IVANJDAN

Danas slavimo rođendan jednog od najneobičnijih i najvažnijih ljudi u istoriji vere. Rođenje Svetog Jovana Krstitelja slavi se kao rođenje onog koji je sve neustrašivo pozivao da žive pravednim životom.

 

Nosi titulu „proroka, preteče i krstitelja“ jer je ispunio sve tri uloge, govoreći Reč Gospodnju dok je pripremao put za Hristov dolazak, pozivajući narod Božiji na pokajanje i krštenje, i krstivši ovaploćenog Sina Božijeg u samom trenutku kada se otkrila Sveta Trojica glasom Očevim i silaskom Svetoga Duha u obliku goluba na Gospoda u Jordanu. Čak i pre nego što se Sv. Jovan rodio, ukazivao je na Hrista, zaigravši u utrobi Sv. Jelisavete kada je bremenita Presveta Bogorodica došla, noseći u sebi Spasitelja sveta.

rođenje svetog jovana

Samo rođenje Svetog Jovana je čudesno, budući da su njegovi roditelji bili star, bezdetni jevrejski par. Ranije smo čuli priču o Avramu i Sari. Ali, iako je Zaharija bio sveštenik koji je služio u hramu kada mu je arhanđel Gavrilo doneo vest da će Jelisaveta roditi sina, on nije poverovao toj poruci. „Po čemu ću ja to poznati? Jer ja sam star i žena je moja u godinama“, rekao je. Zaharija se pita na potpuno isti način kao što se i Avram upitao kako može znati da će ga Bog učiniti ocem mnogih u Obećanoj zemlji. Zaharija je sigurno znao priču o Avramu, i trebalo je da dočeka ovu divnu vest s verom i radošću. Umesto toga, posumnjao je i bio kažnjen time što je onemeo do Jovanovog rođenja.

Od vremena Mahalije, Izrailjom je vladala tišina jer se stotinama godina nije čula nijedna proročka reč Gospodnja. A sada je sveštenik Zaharija ostao bez glasa. Zli car Irod nije stvarno bio Jevrejin i vladao je u saradnji sa paganskim Rimljanima. Oni koji su bili na tri službe, koje su se ispunile u Hristu: proročkoj, svešteničkoj, i carskoj, bili su prazni, nemi, ili nezakoniti. Došlo je vreme da Bog pripremi put za dolazak istinskog Mesije preko proroka poput Ilije koji bi vratio ljudska srca Gospodu.

A kakav je tek prorok bio Sveti Jovan: podvižnik koji je živeo u pustinji, preživljavao hraneći se skakavcima i medom, i neustrašivo pozivao verske starešine, vojnike, ubirače poreza, pa čak i cara Iroda, da se odvrate od grešnog puta i žive pravednim životom. Na kraju je izgubio glavu jer je kritikovao nemoralni život carske porodice. Ne iznenađuje da su onoga, koji poslat da pripremi put za Isusa Hrista, ubili oni koji su voleli svoju moć više od Boga.

Sveta Jelisaveta se krila prvih pet meseci trudnoće, do Hristovog začeća, jer su svi događaji oko Jovanovog rođenja bili priprema za Spasiteljev dolazak. Jelisaveta, ispunjena Duhom Svetim, govorila je kao proročica bremenitoj Presvetoj Bogorodici da je čak i Jovan zaigrao u utrobi njenoj: „Blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje! I blago onoj koja verova, da će se izvršiti što joj je kazao Gospod.“ Zaharija je i sâm poverovao arhanđelovoj poruci, progovorivši tek kada je napisao ime deteta na tablici potvrđujući da mu daje ime Jovan, iako se niko od njegovih rođaka tako nije zvao.

U pohvalnoj pesmi nakon što je nastupilo rođenje Svetog Jovana, Zaharija blagosilja Boga za spasenje koji će doći u Isusu Hristu ispunjenjem prvobitnog obećanja Avramu. Mora da je proveo neko vreme u razmišljanju o tome što su on i Jelisaveta imali zajedničko sa Avramom i Sarom tokom tih meseci kada nije mogao da govori, i konačno je uvideo vezu. Postradao je kao mučenik kada Irodova vojska nije mogla da nađe Jovana da ga ubije u pokolju nevinih, nakon naređenja da se svi mladenci iz Vitlejema i okolnih oblasti pogube. U toj jezivoj situaciji, Jelisaveta se čudesno sakrila sa Jovanom u pećini; upokojila se nakon četrdeset dana, a dečak je odrastao u pustinji, dok su ga anđeli hranili a Bog ga štitio.

U svakom slučaju, nije bilo ničeg običnog u pogledu Jovanove službe, njegovog začeća, njegovih roditelja, niti onoga što se dešavalo oko njega. I upravo o tome treba da razmišljamo danas, jer Božiji putevi nisu naši, Njegovo spasenje i blagoslov nisu samo duhovno naelektrisani produžetak naših navika, planova i želja. Gospod nas poziva u Carstvo ne od ovoga sveta, u kojem bezdetne stare udate žene rađaju velike proroke a pravedna Djeva nosi Sina Božijeg u svojoj utrobi. On zbacuje političke i verske vođe pomoću male dece, trudnica i zbunjenih staraca. On priprema put Mesiji prorokom koji nije živeo uobičajenim niti udobnim životom.

Isti Bog koji dejstvuje na takav neverovatan način preko Svetog Jovana i njegovih roditelja nastavlja da dela u našim životima, našoj Crkvi i našem svetu. I poziva svakog od nas da uradimo ono što Zaharija prvobitno nije uspeo da uradi: da verujemo i slušamo da su spasenje i blagoslov zaista ovde, da imamo jedinstvenu ulogu u Gospodnjem iskupljenju i isceljenju tvorevine, ovde i sada, danas, u našem pokoljenju.

Prečesto potcenjujemo sebe i Boga. Pretpostavljamo da vera samo podržava naše i društvene predrasude i unapred oformljena shvatanja. Olako se opuštamo jer smo zbog vere malo religiozniji i možda pod manjim stresom pred životnim izazovima. Međutim, vrlo retko verujemo Hristovoj reči da će nas učiniti živim ikonama Carstva, učesnicima božanske prirode po blagodati. Da, naš Spasitelj želi da nas učini savršenima kao što je savršen naš Otac nebeski, da bismo zasijali kao gvožđe usijano u svetom ognju. On želi da oprostimo onima koji su nam učinili nepravdu; da volimo svoje neprijatelje; da se brinemo o Njemu starajući se o potrebitima, bednima, i izgnanicima; da odbijemo da se klanjamo lažnim bogovima moći, bogatstva, i zadovoljstva; i da se odnosimo prema svima koji nose Njegov lik i obličje sa istom ljubavlju koju bismo ukazali Njemu.

Jovan Krstitelj je podsetnik da se nećemo preobraziti ako nastavimo po starom. Potrebna nam je radikalna promena, duhovni preporod, nova zavisnost i otvorenost prema sili Božijoj koja ne dejstvuje u skladu sa našim željama i planovima. Umesto da smišljamo uobičajene izgovore zašto ne možemo da verujemo i živimo kao što uči Hristos, vreme je da se prenemo iz samozadovoljstva. Vreme je da shvatimo da će ono što nam donosi slabost, očaj i žalost nastaviti da čini to još više. Malo udobnija religija na margini našeg života može proizvesti društveno uglednije ljude, ali ne i one koji projavljuju nebesko Carstvo živeći u ovom pokvarenom svetu.

Jevrejima prvog veka je očajnički trebao poziv za buđenje. I te kakav su poziv dobili u Jovanu Proroku, Preteči, Krstitelju! I dalje nam je potrebna njegova potresna poruka i svedočanstvo. Pa kad je Zaharija na kraju došao k sebi, možemo i mi. Gospod želi da zameni našu duhovnu besplodnost obiljem novog života koji je znak spasenja sveta. Hajde da poverujemo Njegovoj reči i živimo u skladu sa tim. Tako ćemo najbolje proslaviti rođenje Svetog Jovana.