BOG DOPUŠTA I BLAGOSILJA

Ovo je jedan od razgovora između duhovnika i vernika koji se vodio na temu Božje volje koja postoji kao Božje dopuštenje i Božje blagovoljenje.

 

Jedan od vernika je upitao oca Gavrila: „Starče, kako da znamo šta je volja Božija?“

božje dopuštenje

Zašto tražiš da znaš volju Božiju? Od tebe se samo traži da tvoriš deset zapovesti, da postiš, da se ispovedaš i da se pričešćuješ. Ali od monaha i sveštenika sve se zahteva. Treba da pitaš svoje srce.

I kada te srce uveri, to je volja Božija. Kada su svetitelji molili Gospoda, Gospod im je pokazivao Svoju volju. Niko, međutim ne može da pronikne u promisao Božiju. Postoji volja Božija kao Božje blagovoljenje i volja Božja kao Njegovo dopuštenje.

U drugom slučaju, budući da nam je Bog dao savršenu slobodu, onda svi mi, i demoni i ljudi, činimo što god hoćemo. Ali kada Bog odluči da se umeša, onda ni lukavi duhovi ni mi ljudi ne možemo ništa da učinimo.

Na primer, bila je volja Božija da izgore Sodom i Gomor. Nije moglo da bude nikako drugačije. Gospod je hteo da učini kraj onom okorelom zlu. Kada se nešto dogodi, neki kažu: „To je bila volja Božija!“

Odakle to znaju? Jesu li oni svetitelji? Može čovek ponovo da privede u pravoslavnu veru dvadeset ljudi. Ali ni tada ne treba da kaže da je to bila volja Božija, jer ti je Bog možda dao snagu i blagodat koje su ti bile potrebne da ponovo privedeš, ne dvadeset, nego četrdeset ljudi u veru. Ako se spremaš da učiniš nešto dobro treba da kažeš:“ Neka bude volja Tvoja“.

Promisao Božiji svima upravlja. Bog nekada dopušta, a nekad blagosilja Svojom voljom. Kada o nekom pitanju ne znaš šta da radiš, šta da odlučiš, onda treba da se otvoriš božanskom promislu i da prestaneš o tome da brineš. „Neka bude volja Tvoja!“ U stara vremena tako su činili kada nešto nisu mogli da odluče.“

Iz knjige „Jurodivi čovek Božiji – Život i podvizi Svetog Gavrila Gruzijskog“