STAV PISCA

Veliki hrvatski i jugoslovenski književnik Miroslav Krleža o Tolstoju nije baš imao šta pohvalno da kaže, ali se o tome izjasnio tek kad je postao „stariji“ od ruskog kolege.

 

Gledao sam neko veče jedan Tolstojev dramatizirani tekst, do zla boga dosadno, loše prikazano, loše izvedeno a i sam tekst je loš. Sada sam stariji od Tolstoja 4 godine, jer je on umro sa 82, prema tome imam pravo da budem pametniji od njega i mogu da mu kažem: „Stani!“.

krleža o tolstoju

Poslednjih godina je bio prava frajla, stara frajla. Pravio je od sebe cirkus pred celim svetom. Kao grof koji će razdeliti svoju zemlju, kao grof – revolucionar. Po čitavom je svetu imao svoje filijale, svoje „crkve“, svoje propagatore i dopisnike, davao je intervjue na sve strane, plaćali su mu bog zna koliko iz Amerike i pravio je od sebe općenitu komediju. Na koncu, Tolstoj kao pisac, pa dobro, napisao je jedan veliki roman, a drugo mu je ideologija, a ta ideologija ne vredi ništa.

Slovenci mu štampaju deset, ili ne znam koliko knjiga, te bi o tom kompletu prva knjiga imala obuhvatiti i predgovor, nešto kao: „Kako sam zapravo došao do svojih ne znam kakvih principa i pogleda na svet?“.

Autobiografsku ispoved na liniji vlastitog-intelektualnog-moralnoga razvoja. Vidmar ga je pre nekih tridesetak godina priređivao pa je sada kod novog izdanja probudio reviziju dok sam sa njim letos bio na tržiču. Dao mi je predgovor na čitanje, čitajući vidim kako tekst ni u doba kada ga je Tolstoj pisao nije bio ni malo interesantan intelektualno. Tada su u Evropi mozgovi radili i razmišljali u tim stvarima, iz različitih aspekata i na različite načine, i egzaktno i naučno i filozofski i feljtonistički i beletristički i poetski mnogo interesantnije od njega.

Tolstoj je glumac koji igra faraona. On je grof u Tulu, grof ovde i grof onde. Plače nad seljacima i na kraju nije podelio ni pedalj svoje zemlje nikome, kako je godinama obećavao, uspeo je da nikome ne da ništa. Skupljao je neke pare, milodare, ali svoju zemlju nije podelio jer nije imao kuraže, na kraju vizavi svoje dece koja su na njega vršila pritisak: „Kako? Pa jesi li ti lud da nas ostaviš ovde siromasima?“

Na koncu, autorsko pravo nosilo mu je mnogo više para nego sav prihod od zemlje. To što je navukao čizme i hodao okolo kao seljačina sa dugom bradom sve je to blesavo. Osim toga, kažem vam, prema mome mišljenju ima intelektualaca jedno pet-šest i kod Francuza, i kod Nemaca onoga vremena koji su šest kopalja ispred njega.

Tolstoja ne možemo uporediti s Ničeom. U Ničeovu predsoblju on bi mogao drugima otvarati vrata. Seljački tip kakav već jest, u onim čizmama mogao je da bude Ničeu sluga pa da kaže posetiocu: „Izvolite, gospodin Niče vas čeka“, ili „Poručuje vam da vas ne može primiti“. To je Tolstoj. Ne može se upoređivati sa takvom vrstom ljudi kao što je Niče.

Iz knjige „Razgovori sa Krležom“   krleža o tolstoju