PRESTONICA OGNJENE ZEMLJE

Kada na kartama nađete grad pod imenom Ušuaja, učini vam se da je on na samom kraju južnoameričkog kontinenta, kao da nestaje pred beskrajnom širinom Tihog i Atlantskog okeana.

 

Ušuaja je ušuškana na sredini kanala, u zalivu najvećeg ostrva Ognjene zemlje.

ušuaja

Ušuaja sa niskim kućama koje odolevaju naletima vetrova koji, preko obližnjeg rta Horn, od južnog pola žure da pustoše Patagoniju. Ime grada na jeziku prvobitnih stanovnika znači „dubok zaliv“. Kanal koji ih je hranio dobio je naziv Bigl, po britanskom brodu koji je krstario ovim vodama u prvoj polovini 19. veka.

Jedan od članova posade, Čarls Darvin, u knjizi „Putovanje jednog prirodnjaka oko sveta“ ostavio je zapis o kanalu. Naučnički precizno govorio je o prirodi, opisao stanovnika koji se i po najvećoj hladnoći kreću i spavaju goli, hrane se uglavnom školjkama i imaju skromno kameno oružje. Ali ove opise prate negativni vrednosni sudovi o njima, koji se graniče sa rasizmom.

Argentinci su krajem 19. veka osnovali grad i dali mu status prestonice svog dela Ognjene zemlje; drugi, veći deo pripada Čileu. Granica ide sredinom kanala Bigl. Zanimljivo je da je centar unapređenja privredne aktivnosti nekada ovde bio zatvor, a sada je u tom cilju cela cela regija proglašena za bescarinsku zonu.

U samom gradu neće vam biti dosadno samo dok čekate da se vreme smiri da biste posetili nacionalni park u okolini ili da zaplovite kanalom Bigl. Uroš i ja smo odabrali da budemo moreplovci i snabdeli smo se odgovarajućim priborom: kamerom, dvogledom i nautičkom kartom.

Pogled na kartu nas je prestrašio – detaljno su bila označena mesta na kojima su potonuli bezbrojni brodovi i njihova imena. Utešilo nas je to što je u kanalu i bilo najmanje brodoloma; najviše ih je bilo oko rta Horn. Kanal je sada bio miran i tih; u njemu se ogledao lanac planina pokriven večitim snegom. Darvin je napisao da je najlepši od svih pomorskih kanala, sličan škotskim fjordovima. Brodić nas je odveo do hrida Isla de Los Lobos, na kome su gospodarili morski lavovi, ni nalik na suvozemnu braću, sa nekoliko kraljevskih kormorana i albatrosa. Sledeće ostrvce sadrži turističku poslasticu: svetionik obojen crvenim i belim prugama, Les Eclaireurs.

Usamljena građevina, koja pomaže moreplovcima i koja je, prema raširenoj legendi, bila inspiracija Žilu Vernu za roman „Kula svetilja na kraju sveta“. Sledeća stanica bila je ostrvce obraslo travom i niskim rastinjem, sa divnom plažom posutom sitnim šljunkom. To je jedan malih zaliva označenih na karti toponimom inutil – beskoristan; zaista, teško bi se mogli zamisliti savremeni kupači u ovoj bistroj, veoma hladnoj vodi.

Nazad, u gradu, za večeru smo odabrali specijalitet – patagonijsku jagnjetinu, koja se fino slaže sa argentinskim brend vinom malbekom. Napolju smo pokušali da na nebu vidimo južni krst, orijentir moreplovcima u južnim morima. Nebo je bilo mračno, počeo je da pada sneg.

Izvor: Danas.rs