PRAVOSLAVLJE O DEMONIMA

Episkop Dušanbinski i Tadžikistanski Pitirim ispričao je stav pravoslavlja o magiji i veštičarenju. On govori o tome da se nad nekim može vršiti određeni magijski ritual u kome se upotrebljavaju svetinje.

 

Oprostite mi što sam ovakva: imala sam nesreću – obratila mi se inteligentna prijatna žena sa velikim hematomom ispod oka, došavši sa svojim osamnaestogodišnjim sinom.

o magiji

– A šta vam se desilo? Kako mogu da vam pomognem? – pitao sam ženu koja je stradala.

– Brinem se zbog svog sina Timura – počeo je da čuje glas koji ga navodi na ubistvo.

– Odavno čuješ taj glas? – obratio sam se mladiću.

– Treći dan. On sebe naziva Andrejem iz Magadana – odgovorio je mladi čovek.

Nama u Rusku Pravoslavnu Crkvu u Dušanbeu često dolaze muslimani, koji mole za pomoć od posledica zlih duhova. Pri tome ih nama šalju muslimanski sveštenici, mule, govoreći da u njima sedi ruski demon i da zbog toga treba da idu u rusku crkvu. To je naravno, netačno: demoni nemaju nacionalnost, mada mogu, kao u ovom slučaju, nazvati sebe ruskim imenom, da bi naivnim ljudima izmučili glavu. Ne sretavši se po prvi put sa takvom situacijom pitao sam direktno ženu:

– Da li ste se obraćali vračarama?

Ona se zbunila od neočekivanog pitanja i nakon nekoliko trenutka ćutanja je priznala:

– Da, pre nedelju dana.

– A kada ste doživeli nesreću?

– Pre pet dana.

– I trećeg dana je vaš sin čuo demonski glas. Da li sada razumete zašto se vama to sve dogodilo?

– Da, razumem: ja sam kriva. Pojavile su se poteškoće u porodici i na poslu kod muža. I zbog toga sam pošla kod neke babe, vračare – odgovorila je žena sagnuvši glavu.

Kod jednog u porodici ne ide dobro, neko se nesrećno zaljubio, kod drugog ima problema na poslu, kod trećeg nema posla, četvrti misli da je proklet – i svi oni idu slugama zlih duhova. I dešava se zatim: muž ostavlja ljubavnicu i vraća se ženi, a verni muž iznenada odlazi ljubavnici koja ga je začarala; na poslu dolazi do porasta karijere ili se otvaraju nove poslovne mogućnosti, i problem je, izgleda, negde iščezao. Ali, uskoro će se razjasniti da to nije dugog veka. Muž postaje zao i agresivan, deca otkazuju poslušnost, na poslu, da bi opstali, bivaju prinuđeni da daju i uzimaju mito živeći u neprestanom strahu da će biti uhvaćeni i poslati u zatvor, ili, kao u poslednjem slučaju – nerećna demonska opsednutost njenog sina. I ljudi, umesto da se probude i kažu šta ih je povezalo sa nečistom silom trče opet ka vračarama, spremni na to da im daju bilo kakve novce, da bi opet dobili rešenje problema.

Magija deluje. I to deluje na sledeći način: vrši se određeni magijski ritual u kome se upotrebljavaju svetinje: osvešćene sveće, tamjan, ikone, ulje, voda – oskrnavljene svetinje često pojačavaju dejstvo magijske zavere, – i rezultat je 100% tu (pod uslovom da onaj koji vrši magijski obred nije varalica već zaista mag, vračara, čarobnjak, ekstrasens itd, to jest profesionalac svoje đavolske tvorevine). U tom stoprocentnom dostizanju rezultata se i krije tajna popularnosti svakojake okultne prakse, toliko široko rasprostranjene po celom svetu. Čak iako i judeizam, i hrišćanstvo, i islam pod pretnjom smrti ili najteže kazne strogo zabranjuju odlazak vračarama, ekstrasensima i gatarama, reka ljudi svih veroispovesti ne prestaje da im odlazi. Zbog toga što, kako se to danas kaže-to deluje.

A recite, molitva sveštenika ne deluje? Svevišnji je previše daleko, da bi čuo molbu sluga Njegovih, ili je pak suviše uzvišen da bi odgovorio na svaku molitvu? Ne, svo ukazivanje religije nas uči drugačije. Za biblijskog Jova Bog je toliko blizu da mu pred Njegovim sjajem obgorevaju trepavice. I zašto sveštenici bivaju nemoćni u svojim molitvama pred Bogom? Demoni se ne isteruju, bolesti se ne isceljuju, muževi se ne vraćaju, stvari se ne menjaju. Odgovor je jednostavan: Bog ne pravi sporazum sa čovekom. On, po Svom sveznanju, zna, da je jednom za spasenje duše korisna bolest, drugom žalost, trećeg od strašnog greha može da zadrži samo obuzetost, četvrtog, od zatvora – dužnost nižeg ranga ili da trenutno nema posao. I za sve treba Bogu zahvaliti: za tugu i za radost! Najpravilniji odnos čoveka ka Bogu je objašnjen u jednoj kratkoj formuli: „Da bude volja Tvoja!“ I jedna od najpravilnijih molitvi Tvorcu mora da se završi rečima: „Ne kako ja hoću, već kako ti, Gospode!“

U tome je suštinska razlika između molitve i magijskih čini. U molitvi mi molimo Boga da ispuni Njegovu volju, koja se ne poklapa uvek sa našim željama. A vračarska zavera- to je pakt sa đavolom: ja tebi dušu tog nesrećnog čoveka, a ti meni rešenje njegovih malih problema. I neprocenjiva ljudska duša, koja je skuplja od sve vaseljene, ide pod čekić na toj satanskoj aukciji. Kada ne bi bilo beskrajne milosti Božije, đavo bi još davno u bescenje pokupovao sve do poslednje gluposti lakovernog čovečanstva.

Ali Bog dopušta samo to zlo koje će se sigurno preokrenuti u dobro. Tako je i sa vračarama: oni mogu da nanesu štetu samo u toj meri, u kojoj je Bog dopustio. A oni koji su stradali od njih, bivaju kažnjeni, i stiču, makar to bilo i negativno, iskustvo, koje mogu da podele sa neiskusnima. I umesto magijskih čini će vežbati molitve i moliti ne za blago zemaljsko, već za Carstvo Nebesko. Ukoliko nisu sasvim glupi.

Šta da rade ti koji su stradali od dejstava zlih duhova svojom krivicom ili krivicom bliskih (kao Timur)? Kao prvo, pokajati se i više se ne obraćati za pomoć vračarama. Kao drugo, smireno i sa strpljenjem izdržati kaznu. I kao treće, pravilno se moliti i tražiti molitve za sebe. Kod nas, u hramu Svetog Nikole svakog petka u 18:00 čita se moleban svetom pravednom Jovanu Ruskom. Ovaj svetac ima poverenje pred Bogom da pomaže onima koji su stradali od veštičarenja i nečistih sila, a takođe i narkomanima i alkoholičarima. Na taj moleban su počeli da dolaze i muslimani, opsednuti zlim duhom. I sveti pravedni Jovan Ruski im pomaže: nekoliko dana, do sledećeg molebana, oni se osećaju mnogo bolje. Mi takvim ljudima dajemo svetu vodu, koju oni piju i kojom prskaju svoje domove, da bi ih očistili od zlih duhova.

Bog je milostiv, On nikada ne ostavlja Svoju tvorevinu. Samo je nama samima potrebno da budemo verni Jedinom Svevišnjem, Tvorcu neba i zemlje, i da ne varamo Njega radi neznatne koristi stupajući u kontakt sa slugama sataninim. Jer naplata po đavoljem dugu će doći, kako u ovom, tako i u budućem životu.

Episkop Dušanbinski i Tadžikistanski Pitirim