CRVENDAĆ

Među dvadeset petoricom na ovakav način stigmatizovanih i otpađenih kolega, ja sam se na spisku vodio pod brojem 13. Zlatna sredina.

 

Bio je ponedeonik, 13. jun 1949. godine. Čilim korakom, beše oko pola osam izjutra, silazio sam niz Bulevar Revolucije.

crvendać

Malo-malo pa bih se mimoišao s koralnorumenim tramvajem. On bi zveketao i treštao kao Baš-Čelik. Ređali su se maleni dućani sa tekstilom i trikotažom, nizale su se radnje i radnjice raznih zanatlija.

Pogled mi je prelazio i preko izlogā onih nekolikih prodavnica obuće. Zaočio sam lepe braon sandale na kaiščiće i zakopčavanje na šnalu. U nedrima platána ćeretali su vrapci. Neočekivano, iz jedne od krošnji prhnuo je crvendać. Sleteo je na oluk neke bakalnice. Brzo je odleteo preko biber crepljika i slemena nad dućančićem, otprhnuo je, nakoso nadole, ka Sredačkoj uličici i Tramvajskom depou. Strah od ispita? Čemu to?!

Bejah naučio predmet kako valja. Talasno-korpuskularna teorija o prirodi svetlosti… Borov atomski model… Plankova konstanta… De Broljova jednačina… Hajzenbergova relacija neodređenosti… kontrolisana atomska fuzija kao neiscrpan izvor energije…

U auli Tehničkog fakulteta, kod ona dva jaspisžuta mramorna sfinksa, odlično izglačana, zavrteo mi se pred očima pedantno otkucan spisak. Proboden rajsnadlom, beše istaknut na zastakljenoj oglasnoj tabli.

„Udaljen sa fakulteta?! Ideološki oplevljen?! Iščupan kao korov?! Žigosan?! Zašto?!“ – u sebi sam, sa indignacijom, izgovarao takve i slične reči.

U zaglavlju objave je stajalo:

Zbog neprijateljske delatnosti i podrivanja društveno-političkog sistema u FNRJ, sa Elektro-tehničkog fakulteta se do daljnjeg isključuju ovi studenti: Aresenijević Savatije, Avramović Avram, Babejić Savić…

Među dvadeset petoricom na ovakav način stigmatizovanih i otpađenih kolega, ja sam se na spisku vodio pod brojem 13. Zlatna sredina.