MAGIJA U BILJKAMA

Postoji li magijsko svojstvo biljaka koje utiče na jato osa u napadu. Od antičkih vremena do danas su biljke i magija povezivani

 

U našoj narodnoj tradiciji poznata su neka magijska svojstva biljaka. Ne samo u našoj tradiciji, već u svim kulturama sveta od antičkih vremena pa do danas su nekim biljkama davana posebna magijska svojstva i koristile su se u verskim ili magijskim obredima.

magija i biljke - Magijsko svojstvo biljaka

Veza izmedju biljke i magije je uspostavljena jako davno, u paganska vremena. Šamani i vračevi su bili glavni protagonistri tih „tajnih znanja o biljkama“ koje su upotrebljavali u magijskim ritualima. Na žalost, hrišćanstvo i nauka nisu uspeli da iskorene to sujeverje magijske prakse i poimanja sveta, jer najčešće nevine biljke nemaju ništa sa okultnim ritualima, tu je prisutno dejstvo zlih duhova koji deluju kroz šamana koji služi kao medijum.

Magijska svojstva biljaka u srednjem veku su počela biljkama da se prišivaju na osnovu njihovog izgleda i simbolike. Ako je neka biljka imala odredjenu boju, izgled ili svojstvo nalik nekom unutrašnjem ili spoljašnjem organu, smatralo se da ta biljka leči taj organ. Na primer, pasulj je za bubrege, orah je za mozak, žuti maslačak je za žuč i tako redom.

Kod takvih poistovećivanja je to nekada imalo smisla ali često se pokazalo i kao potpuno pogrešno.

Kod okultista i magova cenile su se one biljke koje su navodno delovale na ljudski duh ili su imale izgled čoveka, kao kod nekog korenja.

Razni narodi su imali svoja uverenja u magijska svojstva biljaka. Tako se i u našoj domaćoj tradiciji pojavilo mnogo verovanja ali i praznoverja.

Poznat je primer leske, štapa od lešnika, kojim su naši pretci isterivali zle duhove neposlušnosti iz svojih mladih potomaka, što udarcem po turu, što po rukama ili ledjima.

Glog u vidu kolca je imao magijsko svojstvo da usmrti vampira, dakako kada se vampir probode glogovim kolcem kroz srce. Inače, glog je poznat kao lekovita biljka za srce.

Bosiljak je sveta trava koja osveštava neki prostor svojim prisustvom i čisti ga od negativnih energija, bilo da miriše u prostoru, bilo da se njim kropi Sveta vodica.

Čuvarkuća je imala u tradiciji magijsko svojstvo da čuva kuću, jer je nama bilo neshvatljivo da ta mala sukulentna biljka raste na crepu bez zemlje i podloge, i da trpi sve vremenske prilike.

Kod kineze Hajdučka trava, to jest njene suve stabljike, koristile su se za proricanje sudbine, jer su kinezi smatrali da Hajdučica ima direktan kontakt sa Nebom.

U jednom selu pored Mladenovca, pre više godina, seoski vrač me je ubedjivao da on zna biljku, koju i ja mogu da znam i koristim, koja kada se ubere ima magijsko svojstvo da kada uz bajalicu dodirneš njome neku ženu, bilo koju ženu koju želiš, ona će se namah zaljubiti u tebe.

Bio sam mlad, naivan, nevin, pa ga nisam ozbiljno shvatio u tom trenutku, pa je tajna cveta ljubavi verovatno zauvek izgubljena.

A zamislite da sam saznao tajnu cveta zaljubljivanja, zamislite …

A ONDA SE POJEVE OSE

Kako god, danas na placu kod roditelja stojim pored ograde i pričam sa komšijom, naš poznati profesor ekonomije i nekadašnji savetnik guvernera NBS gosn Boško Živković.

Komšija Boško me zove da mi da buket Kalopere, jedna lepa mirišljava biljka sa žutim cvetićima i objašnjava mi njena lekovita svojstva. Dade mi jedan struk sveže Kalopere.

U blizini se muva moj otac i nešto nam dobacuje oko osa u njegovoj alatnici. Ne obraćam pažnju na oca, slušam komšiju. Kad u jednom trenutku okrenuh glavu ka ocu i skamenih se!

On se sagnuo, skoro čučnuo, a oko njega roj osa koje nasrću na njega. Krenuh ka njemu i gledam užasnuto kako na glavi ima 10-ak osa i još jedno 20-ak njih po ledjima i telu, dok 50-ak osa zuji oko njega. Valjda im je nehotice uznemirio osinjak i one nasrnuše na njega.

U panici se zaleteh ka njemu pa počeh da vitlam onim strukom Kalopere i da mlatim oko njega i po njemu. Udri po njegovoj glavi, udri po rukama, udri po telu sa buketom koji sam imao pri sebi jer ništa drugo nisam imao u toj situaciji.

Razmahao se ja ko Lazarevi vitezovi i vitlam buketom po ocu i pčelama ali kad ose i mene počeše da ujedaju, zakliktah junački ocu: „Beži u kuću!“

I mi udarismo juriš ka kući koju osvojismo u par koraka.

No ljuta borba se nastavi i u kući, jer iako smo pobegli od glavnog roja, na nama na odeći se zadržalo desetak osa koje su nastavile da nas ujedaju, pa sam morao da nastavim da snažno mlatim oca ali i sebe.

Na kraju pobedismo sve ose i krenusmo da vidamo i smirujemo rane oblogama od Sweden bittera i rakijom. A bilo je junačkih rana svuda po telu, veliki crveni otoci koji bole i peku.

Moj otac je to dobro podneo, pa se još i šali kako su ga nervozne ose zaskočile za nervoznu glavu, dok sam se ja dosta iznervirao i uzrujao, opasna situacija, ne znam koliko ni otac a ni ja osinjeg otrova možemo da podnesemo. Nije se zezati sa otrovnim insektima.

A onda mi do uma dodje duhovita misao da sam upravo mlatio oca iz sve snage buketom Kalopere. I ima li možda biljka Kalopera magijska svojstva da nam poravna neka životna dugovanja, izmedju oca i sina, mene?

Kako god, ako mi je otac nešto i ostao dužan iz mladosti kada nas je tradicionalno vaspitavao, mislim da smo sada kvit, dug smo anulirali mlaćenjem oca sa buketoma cveća, spasavajući ga od osa.

Pravda je spora ali zna ponekad da bude ljuta ko osica i ipak dostižna

Zlatko Šćepanović