DREVNI
Uklete sjene iz proklete kuće ritualno zaplesaše po memljivim zidovima skučenog sobička. Zarobljene vremenom, uhvaćene dugom bosanskom zimom, dozivale su u svojim molitvama…
Na tri sata hoda od razrušenog turskoga groblja, farovi jurećeg automobila obasjaše zaseok Luke, a potom i Tihe Kukice.
Poslije njih na red su došli raštrkani Šiljci pa brdoviti Stršljen. Posljednji dio koji mora preći nestrpljivi vozač krivudao je kroz crnu šumu i vodio do osamljenih Rašlji. A u Rašljama…
Pjegava devojčica oštrila je svoje duge noževe, a mršavi dječak se ogrtao ratničkim plaštom. Večeras, pitate se, tko će biti njihov gost? Zalutali kamperi ili gljivari ranoranioci? Pijani školarci ili odbjegli ljubavnici? Bešćutni lopovi ili vješte lovokradice? U noći poput ove, dobrodošli su svi oni koji dišu, hode, pužu, mile, gmižu i za sobom ostavljaju duge i mračne sjene.
Ćelave gume nemilosrdno zagrebaše po zaleđenom seoskom putu i ostaviše jedva vidljiv trag. Zemlja se sneno protegnu, strese snijeg sa sebe, napući promrzle usne, i iz svoga hladnoga grla na bijelu površinu ispljunu dva srebrenjaka. Mjesec ih spazi i pažljivo ih podiže promrzlim prstima, zavjernički joj namignu i vinu se visoko iznad planine Majevice. Ranjen, gladan i ljut, sruči se nad napušteno selo i lovcima dade tajni znak.
Stigli su!
Uklete sjene iz proklete kuće ritualno zaplesaše po memljivim zidovima skučenog sobička. Zarobljene vremenom, uhvaćene dugom bosanskom zimom, dozivale su u svojim molitvama i molile samo za jedno, crnu, najcrnju tamu. Samo jedna od njih stajala je na sredini sobe i svojim sivilom prekrivala naslon drvene stolice drhteći od straha.
Šuš, konju, šuš! Ne zvjeraj okolo k’o budala i ne traži belaja! Ne bulji u njih! Pomisli uplašena sjena i istog trena pogleda. Vrata uklete kuće se širom otvoriše, dva debela leptira zatreperiše dlakavim krilima, cvrčak zacvrča.
Lov može započeti.