BEZ STRAHA

Nije gubila vreme i nož se zari u utrobu zveri, najpre jednom, a zatim još dva puta. Telo napadača se zgrčilo, a zatim bez zvuka umirilo i zauvek utihnulo.

 

Pogledom je prešla po tami iz koje se začu blago režanje. Nozdrve joj se maksimalno raširiše, i uprkos teškoj sparini osetila je miris zveri. Dlanom je obuhvatila dršku mača, i on gotovo bešumno napusti svoje korice.

bez straha

Već dugo je živela burno i opasnost joj nije bila strana. Napregnuvši oči, krajnjim naporom uočila je pokret. Bio je to nagoveštaj napada koji ubrzo usledi.

Munjevito se bacila u stranu, i iskeženi očnjaci promašiše njen vrat. Brzo se pridigla, a zatim je spustila mač na zemlju, i svoj ogrtač počela da obmotava oko leve podlaktice. Iz pojasa je izvadila nož jer je shvatila da joj za ovog protivnika treba drugačije oružje. Sledeći napad nije uočila, i samo zahvaljujući podignutoj ruci koju je držala isred svog vrata, zubi zveri nisu je usmrtile. Krzneni protivnik ju je oborio na zemlju, zahvatajući ogrtač svojim čeljustima.

Nije gubila vreme i nož se zari u utrobu zveri, najpre jednom, a zatim još dva puta. Telo napadača se zgrčilo, a zatim bez zvuka umirilo i zauvek utihnulo.

– Pogrešnu osobu si izabrala za večeru – rekla je, gledajući u ogromnog mrtvog vuka.

Ni ovog puta nije dozvolila strahu da je nadvlada, i to je bila tajna njenog opstanka. Znala je da strah sputava poput okova, te je zato osećanja odavno potisnula u najudaljeniji deo svog uma.

Obrisala je ošticu noža o prelepo crno krzno, a zatim sečivo vratila za pojas. Mač koji je ležao na travi podiže i položi u korice, ostavljajući ga da tamo spi do sledeće borbe, i nekog novog iskušenja.