UBILA SAM JE!

Da, počinila sam ubistvo! Ubila sam telo kako bih oslobodila Čoveka! Gomila ljudi, ima nas previše, zarobljeni smo okovima društva. Zato je retko ko Čovek!

 

Mračno je i tiho. Noć se provlači kroz svaki kutak šume. Osećam nečije prisustvo, neko je iza mene, juri me. Počinjem da trčim. Zvuk zgaženog lišća i polomljenih grančica prati svaki moj korak.

ubila sam

Usporavam da bih uzela dah i odjednom dve ledeno hladne ruke završavaju na mom telu, prekrivajući mi usne i držeći me za ručne zglobove. Ne vidim ko je to. Pokušavam da se otmem iz ruku ovog stranca, ali bezuspešno.

Čujem neki zvuk, nakon par sekundi metalna cev završava na mojoj slepoočnoj kosti. Strah mi parališe telo, prestajem da dišem. Zatvaram oči, grizem usnu, dok mi suza pada niz obraz. Gotovo je. Odjednom začujem reči: „Tužna sam. Teško mi je. Ne mogu ja to. Ne postižem ništa dok mi život izmiče iz ruku, a smrt je sve bliža. Hoću li uspeti ili ne?“ Ne prepoznajem taj glas. Ne razumem šta hoće da mi kaže.

Otvaram oči i vidim sebe. Gledam svoj odraz u ogledalu kako drži sebi pištolj prislonjen na čelo. Povlačim okidač. Čuje se pucanj i metak prolazi kroz ogledalo. Komadići stakla, pomešani sa krvlju, padaju na pod. I dalje držim pištolj, dok posmatram to beživotno telo koje se utapa u lokvi krvi. Osećam olakšanje. Ne strah, ni bes, već olakšanje.

Ubila sam je, govorim sebi, dok leš leži pored mojih kolena. Nema je više. Nema više tog izmišljenog osmeha koji se vukao iz dana u dan. Ubila sam to biće koje je svakog jutra stavljalo masku i izlazilo među ljude. Uništila sam osobu koja je glumila da je život savršen, zarad tuđeg mišljenja.

Njen savršen život bi se završavao onog trenutka kada sat otkuca poslednji minut i ona legne u krevet, zažmuri i tada počinje da trči kroz ovu šumu pokušavajući da pronađe izlaz iz ovog kalupa u kome se nalazi. Vrištala je godinama, ali je niko nije čuo, sve do sada. Zato sam pritisnula okidač i ubila je.

Da, počinila sam ubistvo! Ubila sam telo kako bih oslobodila Čoveka! Gomila ljudi, ima nas previše, zarobljeni smo okovima društva. Zato je retko ko Čovek! Ubij iluziju koji godinama gradiš zbog drugih ljudi i pusti Čoveka da živu! Zapamti, jedini problem ovog sveta si ti. Rešavaj se!