SLIKE

U međuvremenu vrtim ostale slike. Radost. Lice sreće nosi. Tako se verovatno i oseća. Oko njega neke sjajne zvezde.

 

Prvo vidim crni kaput. Potom nestane.

slike

Odjednom se pojavljuju neki novi prijatelji. Pitam se ko su. Proveravam ih. Onda ugledam neke nove rezultate. Kako sve postiže? Dan je kratak. Zar je moguće sve to učiniti za jedan dan?

Nekoliko dana tajac, a onda opet ista slika. Zagledam se u tu glavu, u zaliske. Umorim se. Opet vidim neke nove prijatelje. I nova igra je odigrana. Dani su mu, ustvari, dugi, pa ih zabavom prekraćuje.

Vratim se na crni kaput. Otkopčam ga u mislima.

U međuvremenu vrtim ostale slike. Radost. Lice sreće nosi. Tako se verovatno i oseća. Oko njega neke sjajne zvezde. Ponegde novogodišnji patuljak dođe da ispuni želju. Pitam se da li ih ima ili je sve želje zauvek potrošio? Možda da postigne još bolji rezultat i usput pokupi još nekog prijatelja.

Ja sada imam samo jednu – da otkopčam crni kaput i pod njim da nestanem!

RADOST

Zatvara svoj laptop i leže u krevet. Interesantne, šaljive i lepe reči čitane prethodna dva sata još se vrte po mislima. Ruke savija na grudi, kao da želi nešto u sebi da zadrži da ne eksplodira. Unutrašnje žarište nema mira i poseže za telefonom. Poruku šalje samo da kaže hvala, koje bi se lako moglo protumačiti i kao više od puke zahvalnosti.

Telefon vibrira, a drhtava ruka poseže da ga dohvati. Radoznalost želi da proveri čemu zahvalnost. Uprkos želji da napiše roman u tom trenutku, samo kratko piše koliko se lepo oseća. Dva minuta neizvesnosti. Nova poruka. Deli osećanja. Tako bar kaže. Malo je potrebno da poveruje. Šalje znake osmeha, ali sreću, nijedan digitalni znak ne može da iskaže. Spojene ruke još više približava grudima, kako bi se suzbila bujica sreće i ono što iznutra tuče da ne iskoči. Treća vibracija donosi još jedan smešak. Zaspiva ubrzo, a jutrom se budi sa osmehom. Nije to bio san.

Uključuje kompjuter, a izvor radosti ima spremne reči i za dobro jutro.