ISKRICE

iskrice

Dživdža dživdžan sa grane,
čim svane, čim svane –
Dživ, dživ, dživ! Živ, živ, živ!

Svete, beli svete,
ne uvijaj se u crno,
život je samo tren.

Mira i ljubavi samo,
i malo vode i hleba,
Gospod na usnama.

Osvrni se, čoveče,
pogledaj zemlju, nebo,
dok trepneš, život se osušio.

Moj dom mir gradi,
razmir ga razgrađuje,
razmir unazađuje.

Svetski moćnici,
umišljeni volšebnici,
Gospod ne prašta.

Narode da krsti,
krenuo svet da menja,
umislio da je Bog.

Marks, Lenjin, Tito –
parole na sve strane…
Ni danas da svane, ni danas…

Prođoh vodom, prođoh gorom,
mir carstvujušći,
čoveku sve malo.

Nad tobom je malom s bezbedne udaljenosti
moćnik stvarao bombaške senzacije,
Srbijo, brano civilizacije!

Rusijo, majko ili sestro,
u srcu Srbinovom si i jedno i drugo,
Srblje se budi kroz Gospoda!

Kad nam mozak rašrafiše,
rašrafiše nam i državu,
sada se zašrafljujemo.