ŽIVOT BEZ NASLOVA

Moram se prestati jasno ne izjašnjavati ovim kazivanjem, jer to ne smije biti predmet neke minijature i pravog životinjarenja, bez imena.

Nema odluka, nema rešenja, nema novih predloga.

U mojoj glavi se ništa ne događa.

Izvan moje glave isto se svašta ne događa.

Ukoliko otvorim glavu da izvana može pristići pomoć koje nema, uzaludno je; istovremeno se mogu uplašiti da ne iziđu iz moje otvorene glave sve one odluke koje nemam i sva rešenja na koja se nisam odlučio.

Priznajem:

– Otvaranjem i zatvaranjem glave nešto se radi, ali, razmenom onog čega nema niti oko mene, niti u meni, ne stvara prirodno stanje koje mi je potrebnije više nego kiseonik.

Da, ponavljam, nešto se radi, odnosno: niko i ništa se ne radi. Ne mogu se uvjeriti da će se nešto dogoditi ili uraditi samo od sebe ako se non-stop ništa ne događa.

Da li sam samo ja pokupio svu pamet nedogađanja i životne čamotinje?

„Od koga i odakle sam to primio kao svoje?”

Ono što sam prikupio, odnosno, što nisam prikupio, moralo je biti rasprostranjeno oko mene, kao recimo lišće, cveće, muhe, hleb ili društveno mišljenje.

Ako sam nešto i prihvatio s vana, to znači: oko mene se svašta događa! Bože mi ‘prosti!

Postajem dosadan.

Samom sebi…

Sve ovo postaje sve više i više nalik na nešto.

Moram se prestati jasno ne izjašnjavati ovim kazivanjem, jer to ne smije biti predmet neke minijature i pravog životinjarenja, bez imena.