BUBONSKA KUGA – CRNA SMRT

Šta je bubonska kuga, koja životinja i kako je prenosi. Da li je moguće lečenje od bubonske kuge? Pročitajte sve u sledećem tekstu.

Šta je Bubonska kuga?

Oktobra 1347. Godine na obali Sicilije pristigli su brodovi. Kada su ljudi na obali pritrčali da vide šta ima u brodovima dočekalo ih je  neugodno iznenađenje.

Svi na tom brodu od kapetana do posade bili su ili mrtvi ili su se borili za život. Svi su imali crne  otekline prekrivene krvlju. Vlasti su videvši ovaj horor odmah naredile da brodovi napuste luku. Međutim šteta je već bila učinjena.

Bubonska kuga ili crna smrt - kako se prenosi i kako se leči?

Narednih godina će zbog ove bolesti, život izgubiti blizu 50 miliona Evropljana što je ćinilo 60% tadašnje populacije. U daljem tekstu objasnićemo kako se širila, ko je prenosio, zašto je bila smrtonosna i druge zanimljive činjenice o ovoj srednjovekovnoj katastrofi.

Crna Smrt prvo je pogodila stanovnike Kine, Indije, Sirije a zatim nakon toga se proširila na celu Evropu. Iako tada niko nije znao zašto se dogodila, niti kako se širila svakako je bila nezaustavljiva. Prvi simptomi ukazivali su na rastuće crne limfne čvorove locirane ispod pazuha i na  vratu.

Nakon toga bi pucale oslabađajući krv i druge telesne tečnosti. Često je bilo praćeno temperaturom, groznicom, bolovima u mišićima, dijarejom. U većini slučajeva završavala se smrću. Ono što je zabrinjavalo tadašnju populaciju jeste što nije postojao jasan koncenzus kako se ova bolest širi tj. prenosi.

Verovalo se čak da duhovi umrlih ljudi zaražavaju ostatak zdrave populacije. Tada nije postojalo naučno objašnjenje pa su ljudi često bežali iz kugom zahvaćenih područja. Međutim problem je bio što je svaki veći grad bio pod uticajem crne smrti.

Osim toga kuga je pogađala i stoku pa je bio opšti deficit hrane i drugih artikla poreklom od životinja (vuna na primer). Osim deficita životinja, nije postojalo dovoljno radne snage da bi život normalno funkcionisao. Ljudi su umirali na ulicama i ostavljani su tu jer nije imao ko da ih sahranjuje. Ipak populacije nekih ljudi su se izvukle.

Ljudi na nekim  ostrvima udaljeni od glavnog kopna, su bili sigurni. Međutim većina Evropskih gradova je nestajala. Čak 90% populacije Firence je nestalo, dok postoje dokazi da su neki gradovi u Francuskoj i Italiji potpuno nestali.

Izazivač

Izaziva je bakterija Yersinia pestis. Ona živi u crevima buve, koja parazitira na različitim oblicima živih bića (najčešče pacovima). Pri ujedu buve ova bakterija se prenosi do limfnih čvorova gde se razmnožava.

U inicijalnoj fazi smatra se da su ove buve napadale pacove koji su ubrzo nakon toga umirali. Pacovi su bili stalni stanovnici brodova, koje je kuga sve pobila, pa su u nedostatku živih pacova buve prelazile na mornare. I tako je nastala inicijalna kuga.

U kasnijoj fazi kuga se širila dodirom kao i kašljem i kijanjem. Da stvar bude gora potrebno je par dana od infekcije do ispoljavanja simptoma (inkubacije), te je  zbrinjavanja u karantin nemoguće. Potpuno zdravi ljudi su umirali nakon nekoliko dana.

Tretman

Može se reći da su tadašnji doktori  bili jako kreativni u lečenju. Ipak nijedna od tih metoda nije bila efikasna. Najčešće se koristilo puštanje krvi, tretiranje čvorova vrelim metalom, različite biljke. Prva I najčešeće korišćenja metoda jeste bila puštanje krvi.

Nekad se smatralo da je uzrok svih bolesti disbalans u krvi, I da će puštanjem krvi postići ravnotežu. Ipak ovo nije nimalo nikakvog smisla. Sledeća metoda je da su čvorove tretirali vrelim metalom. Ovo ne samo da je pogoršavalo stanje pacijenata već je potpomoglo širenje iste.

Ukoliko bi došlo do erupcije čvora, iz njega je izlazila krajnje toksična tečnost koja je sadržala pathogen. Sa druge strane sveštenici su sprovodili molitve, lečili svetom vodicom. Pošto nijedna od ovih metoda nije davala rezultate doktori i sveštenici su se povukli bojeći se za svoju bezbednost.

Pošto čovek nije mogao ništa da uradi povodom ove strašne situacije, priroda je učinila svoje. Ispostavilo se da postoje ljudi koji imaju posebni odmbrambeni sistem (imuni sistem), koji ne dozvoljava ispoljavanje bolesti.

Tada svega 0,2% je imalo gene sposobne za borbu protiv ove bolesti. U suštini oni koji su preživeli ovu opaku bolest su preneli gene na svoje naslednike, otežavajući pandemiju kuge u budućnosti.

Ipak kuga je unapredila znanja u mikrobiologiji, medicini, urbanom planiranju.

Milan Popović