OZBILJAN DRUŠTVENI PROBLEM

Napredak ka ukidanju predrasuda i rasnog nasilja doći će tek kada bela Amerika više ne bude uljuljkana u sistemski rasizam.

 

Većina belih Amerikanaca ne želi da uvidi ogroman društveni problem. Sistemski rasizam je oduvek tu i ukotvljen je u američki sistem, piše u svom komentaru novinarka DW Dženifer Kamino Gonzalez.

sistemski rasizam

Slike zapaljenih policijskih automobila, oblaka suzavca, poharanih prodavnica, policajaca koji pritiskaju civile uz asfalt… te slike su šokantne za nas, Amerikance, ali ne mogu biti iznenađenje.

Snimak Afroamerikanca koji umire pod kolenom belog policajca pokazao nam je grozomornu scenu. Ali ni ona nije iznenađenje – već smo viđali slične stvari.

Odzvanjaju protesti u Fergusonu, Misuri, iz 2015. godine. Stariji doživljavaju deža vu, sećajući se nemira u Los Anđelesu iz 1992. i linčeva tokom šezdesetih.

Ali današnji masovni protesti obuzimaju zemlju u vreme kada je pandemija odnela više od 100.000 života i ostavila preko 30 miliona ljudi bez posla, potvrđujući vrtoglavu nejednakost i polarizaciju koji razdiru društvo.

Deluje da su Sjedinjene Države na prekretnici. Budućnost izgleda beznadežno i neizvesno. Gledamo „američko krvoproliće“ – pojam koji je Tramp čudnovato upotrebio u govoru na inauguraciji početkom 2017. godine. Ali, verovatno nije mislio na ovakvo krvoproliće.

Tokom lockdowna zbog pandemije, nestao je dobar deo svakodnevice. Ali opstali su temeljni, strukturni problemi. Sistemski rasizam je jedan od njih. To potvrđuju brojni primeri čak i iz ove epidemije.

U februaru smo videli kako su dvojica belaca upucali tamnoputog Ahmada Ejrberija dok je džogirao u Džordžiji.

Na drugom snimku smo videli kako žena u njujorškom Central parku zove policiju pošto ju je tamnoputi sugrađanin upozorio da poštuje pravila i ne pušta psa sa uzice. Žena je odmah govorila policiji da je tu bio „Afroamerikanac“ i lagala da joj je „pretio“.

Indirektni ishod sistematskog rasizma je činjenica da tamnoputo stanovništvo natprosečno strada i od virusa. Pa ipak, naoružani beli demonstranti su zauzimali trgove velikih gradova protestujući protiv mera izolacije. Neki su pretili ili čak pljuvali policajce koji su se ophodili obazrivo, podsećajući da u Americi belci i dalje imaju poseban tretman.

Kako i skoro svaka tema u SAD trenutno, i uloga policije i pravosuđa se posmatra duž političkih i rasnih linija. Protesti u Fergusonu su iznedrili pokret „Black Lives Matter“ koji želi da podigne svest o sistemskom rasizmu i individualnim i kolektivnim predrasudama koji ga pospešuju.

Kao odgovor, pojavili su se drukčiji pokreti sa sloganom „All Lives Matter“, podstičući verovanje da Amerikanci žive u društvu slepom na boju kože, ili „Blue Lives Matter“ koji sugeriše da su policajci heroji kojima se prišiva rasističko ponašanje.

Nije iznenađenje da takve pokrete mahom podržavaju konzervativni belci. Ankete stalno pokazuju da više poverenje u policiju imaju glasači Republikanaca, belci i stariji ljudi, dok policiji veruje tek manjina Latinosa, Afroamerikanaca, mladih i Demokrata.

Ove godine su te demografske, rasne i političke linije zategnute do ivice pucanja i podgrevaju fragmentaciju i tribalizam u društvu.

Oportunisti među političkim liderima, poput Trampa, aktivno podstiču podele. Ulazak Trampa u Belu kuću direktan je rezultat polarizacije i kulturnih ratova. U takvom klinču neće biti napretka, a američke ulice će ostati bastioni nasilja.

Statistike pokazuju, a snimci kao onaj na kojem je ubistvo Džordža Flojda vizualizuju činjenicu da su Afroamerikanci natprosečno na meti policije. Ipak, mnogi beli Amerikanci ne žele da priznaju da su povlašćeni u vladajućoj policijskoj kulturi i pravosudnom sistemu.

Mnogi beli Amerikanci ne žele da priznaju da je rasizam i dalje imanentni društveni problem i da državnim strukturama treba reforma kako bi zbilja jednako tretirale građane kojima navodno služe. Najveći balvan na putu pomirenja je nesposobnost velikog dela bele Amerike da uvidi svoju privilegovanost i pokaže empatiju sa manjinama.

Oni koji su deo problema moraju postati deo rešenja. Ljudi drukčije boje kože ne mogu svojeručno da menjaju sistem koji je postavljen protiv njih i ne bi ih trebalo primorati da to pokušaju. Kroz istoriju se pokazalo da je pokretu crnaca morala da se pridruži kritična masa belaca kako bi se krenulo napred.

Isto važi i danas – ali da li je to realno u vreme eksplozije političkog plemenskog razmišljanja? Izazov nikada nije bio toliki, a ulog je veliki. Napredak ka ukidanju predrasuda i rasnog nasilja doći će tek kada bela Amerika više ne bude uljuljkana u sistemski rasizam.

Izvor: DW.com