VRIJEME ODLUKE
Sada je sve bilo u njenim rukama – prilagoditi se svakodnevici koja je iz nje isisavala život i životariti iz dana u dan, mučena istim problemima.
Živjela je u urbanoj sredini. U gusto naseljenom gradu koji je imao problem sa saobraćajem.
Ulice, i uske i široke, jednako su bile preplavljene automobilima, uglavnom velikim i skupim. Od gasova koje ispuštaju stradaju pluća.
Vazduh više nije čist i pomalo ga je teško udisati. Na svakom ćošku gradilište. Razne mašine, kojima ni imena nije znala, i ljudi koji upravljaju njima. Svuda beton. Sve manje zelenila. Sve manje ljudi koji uživaju u prirodi i provode vrijeme izvan četiri zida.
Željela je da napusti grad. Željela je da, kad pogleda niz drum, ne vidi automobile. Sanjala je planine. Kućicu, daleko od mora, okruženu zelenilom i kraj nje potok. Poljsko cvijeće i igru leptira. Pjesmu ptica i šuštanje lišća na čijim granama one stoje. Sanjala je put koji vodi do šume iz koje sunce tjera maglu.
Veličanstven pogled ka dolini koji bi nacrtao neki slikar – u vlastitom stilu – i jednako bi oduzimao dah. Ona bi probala da ga dočara riječima ili da, zagledana u nestvarnu ljepotu koja se pruža ispred nje, sačuva u sebi svaku sliku koja joj izmami uzdah.
Sada je sve bilo u njenim rukama – prilagoditi se svakodnevici koja je iz nje isisavala život i životariti iz dana u dan, mučena istim problemima, ili ostaviti ovu nepodnošljivu rutinu lišenu svakog smisla i krenuti u susret novom životu. Sada je bilo vrijeme odluke.
Lepo!