NEMILOSRDNO MUČEN SVETAC

Sveti mučenik Julijan Tarsanin postradao je strašnom mučeničkom smrću zarad odbrane hrišćanske vere i učenja kog je iskreno sledio.

 

Sveti Julijan Tarsanin, sin visokorodnog senatora neznabošca i majke hrišćanke, rodio se u kilikijskom gradu Anazarvu.

julijan tarsanin

Posle smrti svoga muža majka svetog Julijana preseli se iz Anazarva u kilikijski grad Tars. Tu ona krsti dečka Julijana u hrišćansku veru i vaspitavaše ga u hrišćanskoj pobožnosti.

Kada Julijan Tarsanin napuni osamnaest godina, nastade silno gonjenje na hrišćane pod carem Dioklecijanom. Između drugih hrišćana bi uzet i blaženi Julijan i priveden na sud k igemonu, upravniku oblasti Markijanu. Ali ni svirepa mučenja, ni obećavanja darova i počasti, ni pretnje, ne mogoše prekloniti pobožnog mladića da se odrekne Hrista i prinese žrtvu idolima.

Čitavu godinu vodao ga je igemon po raznim gradovima kilikijskim i svuda ga podvrgavao raznovrsnim mukama, no on ostade tvrd kao dijamant u ispovedanju Hristove vere.

A kada svetog Julijana dovedoše u primorski grad Egeju, tamo mu sluge đavola – idolopoklonici silom otvoriše usta, pa mu gurahu u usta idoložrtveno meso i vino, želeći da poganim žrtvama oskvrnave čistog i svetog slugu Hristovog.

Posle toga sveti Julijan Tarsanin bi bačen u tamnicu. Tamo dođe k njemu blažena mati njegova, koja mu svuda sledovaše izdaleka, moleći se Gospodu da ukrepi sina njenog u mučeničkom podvigu.

A kada je neznabošci uhvatiše i privedoše na sud pred igemona, ona moli igemona da joj dozvoli da tri dana savetuje u tamnici sina svog, da se pokloni bogovima njihovim, idolima.

I igemon joj dozvoli da nesmetano dolazi k svome sinu u tamnicu. A ona, provodeći s njim u tamnici dane i noći i sa materinskom ljubavlju razgovarajući s njim, sa suzama ga savetovaše da pretrpi do kraja kratkotrajne muke za Hrista, da bi ga Gospod udostojio večnih blaga u saboru svetih mučenika.

Po isteku tri dana, sveti Julijan zajedno sa majkom bi priveden na sud pred igemona. Nadajući se da je majka već usavetovala sina svog da prinese idolima žrtvu, igemon je stade hvaliti za to. Ali ona, otvorivši svoja česna i bogonadahnuta usta, stade gromko ispovedati ime Isusa Hrista i silno izobličavati idolopokloničko bezbožje. Isto tako i sveti Julijan neustrašivo ispovedaše i veličaše Isusa Hrista – jedinog istinitog Boga, i ružaše neznabožačko mnogobožje.

Tada razjareni igemon naredi da oboje nemilosrdno muče, i majku i sina. Majku mučenikovu najpre mnogo tukoše, pa joj onda odsekoše stopala na nogama, kojima je ona pratila svoga sina idući za njim iz Tarsa. A svetog mučenika Julijana zašiše u vreću s peskom i sa skorpijama i zmijama, pa baciše u more.

I tako sveti Julijan Tarsanin okonča svoja stradanja; a i sveta majka njegova umre na mukama; i oboje dobiše venac pobede od Hrista Boga.

Telo svetog Julijana talasi iznesoše na obalu, gde ga nađe jedna blagočestiva udovica, pa prenese u Aleksandriju i česno pogrebe, 290. godine. Docnije te svete mošti behu prenete u Antiohiju.

Sam sveti Jovan Zlatoust docnije držao je pohvalnu reč svetom mučeniku Julijanu.

„Iz usta mučenika, rekao je sveti Zlatoust, ishodio je sveti glas, i zajedno s glasom izlivala se svetlost jasnija od sunčanih zrakova“.

I još:

„Uzmi koga bilo, sumašedšeg i besnog, i privedi ovome svetome grobu, gde su mošti mučenikove, i videćeš, kako će demon neizostavno iskočiti i pobeći kao od palećeg žara“.