UZDAH

Opet je savlada uzdah. Opet je hiljadu reči u tom uzdahu. Neizgovorenih.

 

Elena leži pored Tonija i ne spava. Oseća kako je pritišće njegova noga. Oseća mirise njihove strasti. Oseća miris praznine. Kako oseća miris – praznine?! Pa sva ostala čula su tu prazninu već spoznala – oči su je videle, dodirnula je svaki put kad je on dodirnuo nju, čuje je kako zveči i osetila joj je ukus u ustima od njegovih poljubaca. Eto, noćas je osetila njen miris.

uzdah

Elena opet leži pored njega bez sna. Opet se prepustila njegovim rukama, usnama, opet je uzdisala, podizala se i spuštala i opet kad on opušteno, posednički, prebaci preko nje ruku ili prisloni nogu, ona oseća da ne oseća ništa.

Elena uzdahne duboko, skoro kao da jeca. Od nožnih prstiju do temena glave kao talas penje joj se drhtaj i troši joj dah. Kako joj je tesno! Kako je sve bezbojno i pritišće je, a ta noga, njegova noga, hladi je toliko da je peče.

Izvlači se iz kreveta polako i izlazi. Dok se oblači u mraku hodnika, dah joj se usporava. Na ulici se stopila sa žamorom glasova, toplinom, mrakom i tu idući kroz masu, mir je ispunjava. Pobegla je. Pobegla je ovog trenutka, ove noći, ali nije pobegla. Mora da se suoči sa sobom, sa onim što želi. Mora da nađe u sebi sebe.

Ulazi u kafić i upada u dim, smeh, priču, polumrak. Seda uz šank i obraća pažnju na šankera koji užurbanim preciznim pokretima sipa pića. Zgodan, visok, prosed i koliko god deluje energično, usklađenih pokreta, nije mlad. To je nekako osveži. Okreće se prema njoj, gleda je u oči, a ona oseća da je taj pogled vezuje i zagreva. Polako izgovara koje piće želi. I nastavlja da ga posmatra – kako mu dobro stoje farmerke, kako je izraženo muževan, prirodno nasmejan. Sluša njegov jednostavan, pun glas. Gleda ga i odjednom shvata da je pre samo pola sata ustala i otišla od Tonija, a sad već gleda drugog muškarac. Šta se to dešava s njom!? I da li se uopšte nešto dešava! Ponovo u njoj kuca misao – odlučiti. Spustila je pogled na čašu ispred sebe, dodiruje njenu hladnu površinu i preplavljuje je strah koji nema veze s Tonijem.

Opet je savlada uzdah. Opet je hiljadu reči u tom uzdahu. Neizgovorenih.