POMRAČENJE 11.08.1999.

Nastavnica je rekla da se zna i to kada će biti naredno pomračenje, a da se može precizno izračunati i nekoliko predstojećih.

 

1991. Osam godina pre famoznog pomračenja Sunca, nastavnica fizike Svetlana, Šprinterka ili Sprinterka, kako ko ju je nazivao među decom, verovatno zbog hitrine pokreta usled upadljive živahnosti, odnekud pročita ovaj datum: 11.08.1999.

pomračenje

Ja zapisah u svesci i prepisah kod kuće te zalepih sa unutrašnje strane vratanca regala ― ličnog ormarića u kojem sam držao knjige, školski pribor, ali i gde sam sakrivao stripove, čokolade i još ponešto.

Čudio sam se mogućnosti tolike predvidivosti jednog astronomskog fenomena. Nastavnica je rekla da se zna i to kada će biti naredno pomračenje, a da se može precizno izračunati i nekoliko predstojećih. Više stotina godina unapred! Iščuđavao sam se nad tom činjenicom danima. Možda je to jedan od razloga zašto sam zavoleo fiziku i sedam godina kasnije upisao Elektronski fakultet.

Približio se i taj dan. Ja sam se hvalio ispred zgrade kako sam još na času fizike pribeležio datum pomračenja i kako ga očekujem već punih osam godina.

I dok sam sa nestrpljenjem iščekivao retku nebesku pojavu, mnogi su jedva čekali da se sve napokon svrši sakrivši se u svoje domove ili ostavši na poslu, namaknuvši zavese i spustivši roletne „kako pogled ne bi nesvesno bio upućen prema Suncu, a bez zaštitnih sredstava“ kako je poručivala spikerka Dnevnika RTS-a 1999.

Badava sam im pričao da se sete šta su nam stari govorili o posmatranju prethodnog pomračenja 1961. O nagaravljenom staklu ili o tamnoj strani rendgenskog snimka kao o sigurnim priručnim pomagalima ko nije mogao da nabavi specijalne naočare. Dolazile su u obzir i maske za zavarivanje, presavijeni filmovi ili pokvarene diskete.

Dođe i taj čas. Svi se pozatvarali, samo moj drug Miljan i ja na krovu zgrade sa isečenim rendgenskim snimkom umesto naočara, kad se neko usred pomračenja prodra na sav glas: UAAA! Bio je to komšija Dušan, još jedan živi stvor što nije poklekao tadašnjoj propagandi koja je od bezazlene pojave pravila smak sveta budeći sećanje na atomska skloništa, uzaludno oživljujući strah od nedavno završenog bombardovanja.