NA BRDU

Sjedoh na klupu na brdu iznad grada. Okolo samo kamenjar i trava i poneki prastari kamen. A sunce žeže i ja mu se divim kroz zatvorene kapke.

 

Opet me odgurnu kao da sam niko i ništa, kao da joj ne značim ništa, a taman pomislih da sam se približio dovoljno da me omiriše i poželi to uraditi opet.

na brdu

Opet se razočarah i progutah knedlu.

Od toliko knedli mi je već zlo.

Sjedoh na klupu na brdu iznad grada. Okolo samo kamenjar i trava i poneki prastari kamen. A sunce žeže i ja mu se divim kroz zatvorene kapke.

Ćopi pored mene kao da je pitala može li sjesti i ja objeručke prihvatio da može. Ne otvaram oči, kažem:

― Došao sam ovdje da budem sam. Šta ćeš ti ovdje?

― Došla sam da budem sama.

I tako smo nas dvoje bili nа brdu sami.