POD NOŽ BATO

Sve mi se činilo da neću moći bez tog organa, progonili su me razni strahovi i noćne more… na kraju kad „dara“ prevrši meru, rešite se… pod nož, bato, pa kako bude.

 

Dosta vremena je prošlo a da nisam osetila postojanje svog crva u sebi.

pod nož

Jutros se nekako nenametljivo i tiho začuo i dao mi do znanja da je još uvek tu i da postoji. Da budem iskrena, malo sam se uplašila, ali i naučila još jednu lekciju. Kažu da se čovek uči dok je živ. I šta drugo da učinim sem da mu se zahvalim što me probudio iz učmalosti i dao mi do znanja da sam još uvek živa. Bez saznanja o postojanju ličnog crva čovek se nekako uljulja u svakodnevicu i život gleda kroz ružičaste naočari, čak i ne primeti koliko su se zapravo uprljale i kako je postalo nepodnošljivo gledati kroz njih.

Jutros kad sam ga osetila da kopa po meni, nenadano se setih kako su ljudi koje srećemo u životu nalik na neke organe ljudskog tela ili čak delove tela kao što su zub, oko, ruka, noga…

Bolno je saznanje da ih moramo amputirati, ali je amputacija neophodna u svrsi našeg daljeg življenja. To počinje otprilike ovako:

Život je lep sa svim onim što je u nama i oko nas. To važi za mladost i za sve one godine dok ne počne nešto da vas boli, recimo žuč. Eto taj izbor nije pao slučajno. Naime dugo sam muku mučila sa tim organom o kome ne znam da li da pišem u muškom ili ženskom rodu. I šta je od to dvoje ispravno, ko bi ga znao. Godinama sam imala nesnosne bolove, preznojavanja, gubljenje daha kad mislite da je svaki udisaj ili izdisaj poslednji u vašem životu, a ispostavi se da nije. Sve mi se činilo da neću moći bez tog organa, progonili su me razni strahovi i noćne more… na kraju kad „dara“ prevrši meru, rešite se… pod nož, bato, pa kako bude. I bude bolno! I ostaju ožiljci, ali se i sa tim ožiljcima živi. Prilagodite se uslovima života bez tog organa i to je to. Ponekad vas na njegovo postojanje podseti samo taj rez ili ožiljak i na tren vam se učini da opet osećate bol, no ta bol je mnogo manja od one koju ste osećali kada ste mislili da je vaš udisaj ili izdisaj poslednji.

Ne mučite se sa postojanjem ljudi u vašem životu na koje kad pomislite doživite nenadano jak napad bola i suze vam krenu od tih bolova. Amputirajte ih! Što pre to bolje. Stari rezovi i ožiljci mnogo manje bole i probude samo sećanja na njihovo postojanje u našem životu.