SRPSKI, A SVETSKI

Knez Mihailo važi za vladara iz evropske ere prosvećenog apsolutizma koji se može porediti sa monarsima iz dinastije Romanov ili Habzburg.

 

Kakav je gospodin i šmeker (u najpozitivnijem smislu) bio naš knez Mihailo Obrenović! Kakvi hipsteri, frajeri i ostali umišljeni urbani fenomeni, pogledajte srpskog kneza kao vrhunski obrazovanog evropskog gospodina sa besprekornim držanjem!

knez mihailo

Knez Mihailo Obrenović III (samo kod dinastije Obrenović kod naše tri novovekovne dinastije u rimski redni broj vladara računa se svako ko je stupio na tron bez obzira na činjenicu ponavljanja imena) učinio je velike stvari za svoju kneževinu i svoj narod.

Tokom svoje dve vladavine (1839-1842 i 1860-1868) ustrojio je po najsavremenijim modelima onog vremena narodnu vojsku i ustanovio je proces njene obuke započevši državne kampanje ozbiljnog naoružavanja.

Upravo vojska koju je knez Mihailo ustrojio bila ključna sila u dva srpsko-turska rata za nezavisnost 1876-1878 u kojima nam diplomatski putem nije bilo dozvoljeno da oslobodimo i ujedinimo ceo srpski narod pod turskom vlašću od Vardara do Bosanske Krajine.

Kao izuzetan diplomata, knez Mihailo je dobio ključeve utvrđenih gradova u Srbiji u kojima su još uvek bili turski garnizoni i to bez rata. Pošto se kolevka srpskog romantičarskog nacionalizma (ne i šovinizma) nalazila u Sremu, Banatu, Bačkoj i Baranji, mnogi naši rodoljubi – Srbi Prečani su mu zamerili što nije borbom isterao Turke iz preostalog malog broja kasarni po utvrđenim gradovima Kneževine Srbije.

S obzirom da mu se otac pokazao kao veliki junak u bojevima sa Turcima, poput onog na Ljubiću kod Čačka, očekivalo se da će srpski knez povesti svoju vojsku obučenu i opremljenu po najboljim evropskim merilima u konačni boj sa Turcima. No, naš veliki knez je učinio to diplomatski uz sjajno balansiranje srpske pozicije u odnosu na velike sile.

Knez Mihailo je posle Karađorđa prvi pozicionirao Kneževinu Srbiju kao ”Pijemont srpstva”. Drugim rečima, od kneza Mihaila su počeli da se kuju planovi o svesrpskom ujedinjenju i ne samo srpskom, već i jugoslovenskom.

Naime, u vizijama glavnih stratega spoljne politike poput Filipa Hristića i Ilije Garašanina na srpsko ujedinjenje naslanjalo se i jugoslovensko, koje je na insistiranje kneza Mihaila podrazumevalo i pravoslavne Bugare tada porobljene u Osmanskom carstvu.

Knez Mihailo je naročito insistirao na zbližavanje sa drugom srpskom novovekovnom državnom – Kneževinom Crnom Gorom, sa kojom je potpisao niz sporazuma okumivši se sa knjazom Nikolom Petrovićem-Njegošem.

Knez Mihailo je oformio Ministarski savet kao prvu vladu posle Karađorđevog praviteljstvujuščeg sovjeta, u kojoj je ključnu ulogu vodio Ilija Garašanin, inače politički protivnik njegovog oca kneza Miloša. Ilija Garašanin je jedna od najznačajnijih ličnosti srpske novovekovne istorije, vrhunski intelektualac i političar kome se stalno treba vraćati posebno u ova mutna vremena kada nam otimaju Kosovo i Metohiju.

Knez Mihailo je uveo konzistentnu izradu metalnog novca – srpskog dinara, prvi put posle srednjeg veka. On je štampao prvu poštansku marku i u potpunosti sredio poštanski sistem u Srbiji kao jedan od najboljih u Evropi tog vremena. Paketi naručivani preko kataloga iz Austrougarske su bez problema stizali do kupaca u Knjaževcu ili Kraljevu, na primer.

Knez Mihailo je osnovao i izgradio Narodno pozorište (i oko njega Pozorišni trg kako se pravilno zove ”Trg republike”), Botaničku baštu, višestruko je pomagao i Veliku školu u Beogradu, kako se tada zvao Beogradski univerzitet.

Knez Mihailo nije mnogo mario za demokratiju čija težnja je prethodila njegovoj drugoj vladavini u vremenu Ustavobranitelja i koja se nakon njegove smrti 29. maja 1868. nezadrživo razvijala nakon donošenja Namesničkog ustava 1869. Uopšte borba između apsolutističkih i demokratskih tendencija karakterisala je sve naše monarhe tokom vladavine dinastije Obrenović.

Međutim, knez Mihailo važi za vladara iz evropske ere prosvećenog apsolutizma, nekoga ko može da se poredi sa caricom Katarinom II Romanovom ili carem Nikolajem I Romanovim, ili carem Jozefom II Habzburgom ili Karlom III Burbonom.

I nemojte nikada da kažete da se u Beogradu nalazite sa nekim ”kod konja” jer time vređate našeg časnog kneza koji ponosno jaše tog konja na Pozorišnom trgu koji je on ustanovio. Jašući tog konja, naš časni knez rukom pokazuje ka jugu gde i dan danas naše zemlje Stare Srbije – Kosovo, Metohija i Južna Srbija (današnja ”Severna Makedonija”) čekaju oslobođenje i ujedinjenje sa maticom.

Preuzeto sa FB stranice Istorija Srba