TOMY DOSADNJAKOVIĆ

Naš blentavi polu mejnkun mačor Tomy je pravi dosadnjaković koji je opsednut granulama

Dosadnjaković! Aaaaa kako me nerviraš!!! 🥶

Tri puta dnevno obično kažem ovo. Sve upućeno našem mačoru Tomiju!

Kakav je to mačor dosadnjaković! 🙀

mejnkun mačor Tomy dosadnjaković u dvorištu

On je polu mejnkun mačka polu domaća mačka. Mi smo ga uzeli sa skoro godinu dana starosti i došao je sa nekim čudnim navikama od prethodnog vlasnika a uz to ima svoje specifične odlike koje nerviraju.

Za razliku od običnih mačaka Tomy ima pasji karakter. A mi nismo hteli psa već mačku.

Odlika tog ponašanja je da nas ne ispušta iz vida, stalno nas prati, stalno nas osmatra i ne kontroliše nas samo kada spava.

To je smarajuće. Pravi dosadnjaković.

Krenem do garaže po auto, eto njega u garaži za mnom.

Odem do posla, koji mi je u blizini, eto njega za mnom, zalegne ispred ulaznih vrata u poslovnu zgradu i čeka me.

To vam možda izgleda simpatično ali to je skopčano sa izlaskom na ulicu i opasnosti od automobila da ga zgaze. Ili da ga neko ponese sa sobom jer Tomy nije plašljiv mačor.

Izlazimo li napolje iz kuće on za nama, ulazimo li u kuću on za nama. U dvorištu dok pijemo kafu on uredno sedi pored nas i posmatra nas. Vidi li da nešto jedemo, hop! eto njega na stolu.

I sve vreme nam se muva oko nogu ili se prostre nasred kuhinje gde mi nešto radimo.

Sve vreme smo u stresu da ga ne nagazimo, što se inače i dešava često.

Čak i kada smo skoro imali majstore u kući, on se muvao oko nas i njih, niti ga bušilica plaši, niti ga lupanje uznemirava.

Uporan je da udje kod nas u krevet, zbog čega moramo da zaključavamo spavaću sobu. A kad zaključamo sobu jedno 2 do 3 puta noću grebe vrata ne bi li ušao, često me i probudi sa tim njegovim grebanjem.

Pokušali smo da ga ubedimo da spava u ležaljci ili u kutiji ili na podu u spavaćoj sobi ali ne vredi. Uporno pokušava s vremena na vreme da nam se ubaci u krevet.

Čak smo uzeli i prskalicu, pa kad skoči na krevet mi ga isprskamo, što nikako ne voli, pa sidje ali posle 10 minuta ponovo pokušava sa druge strane kreveta.

A zanimljivo je da na krevet u spavaćoj sobi neće tokom dana, samo juriša kad nas vidi tamo.

Naravno, kad smo u dnevnoj sobi ili kuhinji leži negde pored nas i posmatra nas ili ženi upadne u krilo da ga mazi.

Jedino ga mi ne zanimamo kada spava, tada ne zna ni gde je. A spava čvrsto, nikakvo ga drmusanje ne budi.

Mejnkun mačka je po poreklu nastala od Norveške šumske mačke i neke lokalne mačke u američkoj državi Mejn. Kako mu je norveška šumska mačka predak, mejnkun ima dugu i mekanu dlaku, te liči na divlju šumsku mačku. Ime je dobila po kombinaciji reči za državu Mejn odakle potiče i životinje rakuna, jer se vrlo spretno snalazi u prirodi, nalik na rakuna.

MEJNKUN PROŽDRLJIVAC

Druga posebna stvar koja nas nervira kod njega su prehrambene navike. To nas izludjuje!

Kod prethodnog vlasnika maor Tomy je postao zavisnik od granula. Samo su granule za njega hrana, ostalo nije. Pravi je ovisnik od njih. A mejnkun mačka traži puno hrane i ako ga ne nahranite dovoljno popne vam se na glavu.

Primetili smo mi u startu da on posebno voli granule, da neku hranu jede a neku ne, ali vremenom je sve manje jeo ostalu hranu i samo je tražio granule. A mejnkun mačka je velika i zahteva mnogo hrane.

Moja supruga je mačke hranila živim mesom, to je najzdravije za njih, pa je pokušala i sa njim. Tomy to uzme malo i onda traži granule. Na kraju živo meso nije hteo ni da pogleda.

Ja sam kupovao najrazličitije mesne nareske, paštete i gelove za mačke, pojede on nešto od toga, vrlo malo, i opet traži granule.

A kad traži granule on se dere i mekeće MEEEE, MEEEE, MEEEE …

Ne mjauče kao mačka nego mekeće. I u stanju je satima da se muva oko tebe i da mekeće da mu daš granule. Da poludiš.

Ostavimo mu hranu u posudi, on je lizne i odmah se okrene i traži granule. Granule, granule i samo granule! Dosadnjaković!

Tačno zna gde stoje i samo u kutiju sa granulama gleda i meeee, meee, meee … Dok ne dobije granule ne možeš živeti od njega!

A i onda, ako ne dobije dovoljno granula, nastavlja da nas progoni po kući, mekeće i traži još granula.

Kad mu ne damo granule duže vremena, počne da nas ujeda. Samo nas ugrize za nogu kao upozorenje da nije dobio granule!

Morao sam par puta da ga vaspitno upozorim kad me tako ujede, pa mene gleda da ne ćapi za nogu ali je žena i dalje njegova žrtva.

Nama je žao da hranimo mačku samo granulama jer je to najgora moguća hrana. Smeće od hrane. Ali on je uporan.

Probao sam da ga navučem na skuplje i kvalitetnije granule bez žitarica (iako je i to smeće), ko velim kad nauči na bolje neće tražiti loše granule ali bez uspeha, svaka granula mu je super!

I čim vidi da je neko od nas krenuo ka kuhinji ili predsoblju gde ga obično hranimo, odmah skače i kreće za nama sa nezaobilaznim meee, meeee, meeeeeee …

Pre nekog vremena gledam neke kalorijske tablice koliko se granula daje dnevno mački po tome koliko je teška i ispada da mačor Tomy treba da dobije dnevno 60 grama granula a on ih potamani od 120 do 150 grama.

Kažem supruzi za taj podatak i da preterujemo sa granulama a ona mi samo odgovori: „Hajde mu ti to reci da mu je 60 gr dnevna porcija“ 😂

U svemu tome postoji još jedna čudna stvar, Tomy zahteva da mu se svaki put servira hrana. Neće da jede ostatke od prethodnog obroka. Zapravo, hoće ako pomisli da mu je sipano sveže.

Šiiiiiiziiiiiim!

Napunim mu činiju sa granulama, on pola pojede pola ostavi. Nakon sat dva počinje da kmeči za granule. Gleda u kutiju sa granulama na polici i zahteva da mu se sipa u činiju.

Gledam u činiju, vidim ima granula, nije sve pojeo ranije. Podnesem mu posudu pod nos, on omiriše, nekad uzme da jede ostatke ali uglavnom ne. Onda mu malo dospem i on sve pojede.

Na kraju kako sam shvatio da je blentav, uzmem kutiju sa granulama, pokažem mu je i napravim gest kao da sam sipao u činiju, ne sipajući ništa, ostavljajući u njoj samo stare granule, i on blenta krene da jede granule.

Taj trik prodje sa granulama ali ne pali sa kesicama i narescima. To kad ostavi nepojedeno, možemo slobodno da bacimo, jesti ga neće.

Sad, pokušao sam i da ga izgladnim, ostavim mu neki narezak ili paštetu u činiji i pustim ga ceo dan da gladuje dok ne pojede ali džaba. U stanju je da kmeči i ječi po čitav dan i raspolovi nam mozak dok ne dobije granule.

Aaaaaa, kako me nervira!!!