ZA SVE ŽENE U MENI
Što sve žene prožive u jednom životu treba im podići spomenik. Često se pitam kada susrećem žene pa kroz svoje životne priče i torture svoju dušu i tegobe stave na tron.
Piše: Žana Alpeza
Nema privilegije. Ja sam za jednakost. Podržim ravnopravnost. Nema kukanja. Nema jadanja. Nema mi smo bolje, vi ste gori. Nema mi možemo ovo, vi ne možete ono. Nema toga. Dragi muškarci, da i vi ste tu, nemam ništa protiv vas, ali da li zaista razumijete što jedna žena prođe u životu, ako još niste saznali ovaj tekst će Vam približiti bolju sliku.
U posljednje vrijeme osjećam se tako umrtvljeno, izvan sebe i iscrpljeno. Ne samo fizička vrsta iscrpljenosti. Iscrpljenost u kojoj možete spavati cijeli dan, ali probudite se osjećajući se kao da vašoj duši i umu treba još osam sati odmora. Svaka grana žene u meni je tako umorna.
Ali, što sve žene proživi u jednom životu treba joj podići spomenik. Često se pitam kada susrećem žene pa kroz svoje životne priče i torture svoju dušu i tegobe stave na tron. Ovo je članak o jednom dijelu štožene prođu, iono što ona tijekom svog života prolaze, što sve u njih stane, kako se nose s tim, kako iziđu iz toga.
Početak.
Roditelju su djevojčicu odgajali kao jedno krhko biće, budi pristojna, uvijek se nasmiješi, nemoj ulaziti u svađe, ne raspravljaj se – to je za muškarce, samo stavi osmjeh na lice dovoljno je to.
Adolescentne godine, djevojčica osjeća promjene na svome tijelu, hormoni počnu bubriti, dobiva se prva menstruacija, muka oko prilagodbe. Ove nove generecije imaju sreće pa sve mogu naučiti na Google-u, ili pozitivu je vrijeme donijelo da roditelji pripremaju za ove korake. Pa prvi menzisi su neredovni, strah, panika, šta mi se dešava itd. Polako se pripremaju kupnje za grudnjake, svaki dan po nekoliko sati pred ogledalom kakve će mi grudi narasti.
Tek početak, a toliko pitanja i briga, nisu ni počele živjeti.
Grudi-svaki dan pred ogledalom jedna mi je ovakva veća, druga manja, plač u krevet, pa ponovno pred ogledalo, majka, prijateljica tješi. Prođe period gledanja mjesečno dojke prolaze zbog mjesečnog ciklusa otekline, pa se žene prepadnu da nije „ne daj Bože“, pa pred ogledalo počnu od dvadesetih prva pipkanja da nije ono najgore. Planiranje roditeljstva, trudnoća bubre hormoni, otekline, povraćanja, muke, o samom porođaju da ne govorim jer je danas informacija svakome dostupna. Dojenje, nema mlijeka, manjak, počnu se spuštati grudi, žene upadaju u depresivne faze.
Razmišlja gdje mi je ona „ženstvenost“ sva sam se iskrivila, salo na meni na svim stranama visi, grudi kao dvije kruške opale, vrijeme plakanja, promjena raspoloženja. Muž kao pravi Balkanac ne razumije što žena prolazi, ne razumije koliko se njezino tijelo mjenja. A opet ona kao kakva glupača joj ako pronađe drugu. Pa počne na fitness, pa dijeta jedna druga, treća. Zašto- da bi zategnula tijelo koje je donijelo na svijet jedno Božje čudo! A njezina bolja polovica uvijek dotjeran, sređen, na posao mora da ide ispeglane košulje, sjajnih cipela, pa poslije posla kava sa prijateljima, druženja, opijanja-a za to vrijeme od jutra do sutra na nogama. Taman počela oko sklopiti, ono plač djeteta, trči, mazi, grli, ljubi-majčina ljubav drugo Božje čudo!
A opet ona nezadovoljna- počinju sumnje, počinju raspitkivanja- vidjela je kako skriva od nje telefon, vraća se sa bezveznim isprikama „ma na poslu kaos – jao ubija me bournout-managerski stres“. Kako i ovo zvuči „managerski stres“ pa koja je budala to izmislila? Njena bolja polovica se žali-meni je teško na poslu, ja sam taj koji zarađuje za obitelj, za kuću. Balkanski homosapiens – važan je i bitan „on“- jer je muškarac!
Niti se okrenula nije ono na pragu četrdeseta! Kažu to su najbolje godine. Kažu do tada je sve bio eksperiment života, ali sada sam mudrija, snažnija, ne plačem više u kupatilu zaključanih vrata –sve da bih očuvala obitelj, da bi se dopala svekrvi, svekrvu. Sada ide mi polako svaki korak, nema toliko više dokazivanja i pokazivanja, kako će ispasti ovaj ručak, hoću li se svidjeti rodbini, kako mi stoji ova haljina. Sada ide sporije –nekako je očvrsnula, nije je briga za koju boru više, nije je briga jeli počela sijediti. Sada počinje učiti, kako da počinje ugoditi sebi. Lagano pijuckanje kave uz povjetarac proljetni u kosi, oko mene svi negdje žure-ne obazire se više kao nekada. Svjesna je da godine idu, da je dosta vremena ugađala drugima-jeli tko to vidio? Zna ona!
Okrene se ono na pragu pedeseta, menopauza . Muke menopauze, vruće-hladno, promjene raspoloženja. Nesanica. Glavobolja. Svjesna da se tijelo mjenja, svjesna da su je do sada hormoni štitili od raznih oboljenja. Sada je druga priča – kontrole redovite – no, tek smo na grudima, jednoj jutra opipa se kvržica. Trka, panika ka doktoru. Ultrazvuk, mamografija, dijagnoza-imate karcinom dojke! Ne čujem dobro, kao kontam odzvanja nešto drugo u mojoj glavi, no istina je tu. Priprema. Operacija. Odstranjivanje dojke/-a, ovisi o mišljenju doktora? Nema više one moje sise. Nema više ono što mi je netko dao da budem žena, da ih ponosno nosim, gdje nestade ženstvenost?
Život i sve što se stvaralo odzvanja negdje u glavi, misli kao brazina svjetlosti prolaze! Što je sve mogla od života uraditi, uvijeksvima dostupna kao na pladnju. Sada-kada oboliš svatko počinje razmišljati o sebi. Više nisi potrebna. Jeli to predaja? Ne nije, pa nisam se ja rodila da bih suze ronila i ronila, ustaj se ženo! Ustaj se! Tek ti je pedeset i neka-gdje si zapela sa mislima? Pokaži što možeš i znaš! Bori se. Svaki novo ustali dan je Bogu zahvala. Svaka večer pred spavanje je molitva za zahvalnost. Osjećaj je bolji. Nisi znala cijeniti život. Nisi bila zahvalna Bogu. Sad ti je bolest omogućilla da bolje vidiš i čuješ. Očvrsnula je gledajući život iz drugog kutka, sada je „samo ona“.
Za čas prođoše pedesete, kao da se nije ni okrenula. Na pragu su godine u koje ulazi u „treću dob“. Ajme kako ovo zvuči „treća dob“. Ja se osjećam poletno, prošla bure i valove života. Ma briga me!
Bitno joj je sada zdravlje. Sada uživa. Ponekad pravi reviziju života. Njena se duša sada osjeća mlado. Osjeća se vrijedno. Osjeća se radno. Sada pokazuje ono svoje naučeno. Sada je sve laganini. Iza nje su godine donijele njeno ime majke, sestre, supruge, bake, kolegice, prijateljice. Sve je to trebalo zaraditi i namučiti se. Promjenila si svijet. Nisu ti, ma koliko rezali i savijali uspjeli odrezati krila. Sa svim vrlinama i manama. Stojiš upravno sa prkosom. Sve si stigla!
Tek su šezdesete. Kažu da počinju ekseperimenti i istraživanje novih dubina u duši. Istraživanje novi hobija. Novi izlazaka. Sada se smiješ sa predivnim borama na licu, prkoseći vremenu i godinama.
Kažu mi brzo će ti sedamdeset, pa ti izgledaš kao da imaš pedeset. Ajme kako to zvuči predivno. Pa što je sedamdeseta za mene-nova četrdeseta!
Za ženu kao djelu Božanskog čuda!