Podeli dobar sadržaj sa prijateljima:

STARA SINGERICA

Desio se onaj glupi rat, mašina i tavan su ostali nekome drugome, ali ja i dan-danas gledam te mašine u nadi da ću pronaći baš tu moju…

 

Ne znam zašto, ali desi mi se često da sanjam ili mi dođe pred oči onaj naš tavan, gdje smo se sestra i ja igrale pored stare „Singerice“.

singerica

Ta singerica je bila u našoj porodici već drugu ili treću generaciju, nisam sigurna, i ne znam zašto, prirasla mi je za srce.

Jedva sam čekala da malo porastem, pa da učim da šijem na njoj. Imala je lijepu crnu boju, široku papučicu koju nisam mogla da dohvatim, osim ako se malo ne spustim sa stolice, na koju sam sjedala pokušavajući da imitiram mamu, kako ona to stručno i znalački radi.

Najviše mi se dopadao onaj dio sa strane, kolut, što se rukom okreće pa se igla pomijera gore-dolje i povlači konac, kako je to meni djelovala čudnovata sprava. A tek onaj natpis ispod stola, napisan velikim i krupnim slovima „SINGER“. Pravo umjetničko djelo.

Nije nam bilo dozvoljeno da je diramo, ali oduvijek sam maštala da bude moja, pa sam kradom u dogovoru sa sestrom istraživala po njoj, onoliko koliko se moglo, a da se ništa ne primijeti. Ali ne dočekah to.

Desio se onaj glupi rat, mašina i tavan su ostali nekome drugome, ali ja i dan-danas gledam te mašine u nadi da ću pronaći baš tu moju, pa da nešto sašijem na njoj i ostvarim svoju djetinju želju.

Podeli dobar sadržaj sa prijateljima: