O JAVLJANJU VASKRSLOG GOSPODA

Jedan apostol nije poverovao desetorici! To je bio vrhunac neverovanja, ali u isto vreme i kapitulacija pred istinom, izražena rečima Tome nevernika: „Gospod moj i Bog moj!“ Zato se Tomino neverje smatra i naziva dobrim.

 

Vaskrsenje Hristovo osnovna je istina naše vere. Što je temelj za zgradu, to je vaskrsenje Hristovo za našu veru.

tomino neverje

Od istinitosti vaskrsenja zavisi istinitost naše vere i našeg spasenja. Jer, ako Hristos nije vaskrsao, onda On nije bio Bog, onda mi nismo iskupljeni, onda smo još u ropstvu satani, grehu i smrti, onda je nebo za nas još uvek zatvoreno, onda sa Bogom još nismo izmireni; naposletku – onda je uzaludna vera naša. Ovako rezonuje i ovakav zaključak izvodi sveti apostol Pavle u svojoj prvoj poslanici Korinćanima, pa na kraju radosno uzvikuje: „Ali Hristos vaskrse iz mrtvih i javi se mnogima“ (15, 1-20).

U Vaskrsenje Hristovo ni apostoli u početku nisu verovali. Iako im je Gospod unapred u više prilika jasno rekao šta će se sa Njim dogoditi: da će Ga ubiti, ali da će trećeg dana vaskrsnuti (Mt. 16,21; 17,9; 17,23; 20,19: Mk. 8,31; 9,9; 10,34; Lk. 9,22; 18,33), apostoli su u početku sa nepoverenjem primili vest o vaskrsenju svoga Učitelja. Tako, kad je Marija Magdalina ispričala apostolima kako joj se u nedelju rano kod groba javio Gospod (Jn. 20, 11-17), oni joj ne poverovaše (Mk. 16, 9-11). Isto tako ne poverovaše ni kazivanjima žena mironosica o viđenju dva anđela i njihovom saopštenju da je Gospod vaskrsao (Lk. 24, 1-11). Ne poverovaše ni kazivanjima Luke i Kleope o javljanju Gospoda u nedelju veče na putu za Emaus (Mk. 16, 12-13). Kad se potom Gospod javio desetorici učenika, bez Tome, i ovi to posle ispričali Tomi, on nije poverovao, nego je rekao: „Dok na rukama Njegovim ne vidim rane od klinova i ne metnem prsta svoga u rane od klinova, i ne metnem ruku svoju u rebra Njegova – neću verovati“ (Jn. 20,25).

Sveto Evanđelje opisuje kako se i Tomi pružila prilika da se uveri u istinitost vaskrsenja Hristovog. U osmi dan po vaskrsenju, kad su apostoli bili sakupljeni, i Toma s njima, iznenada se pojavio vaskrsli Gospod, pozdravio ih rečima: mir vam, a potom se obratio Tomi i rekao: „Pruži prst svoj ovamo i vidi ruke moje, i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi neveran nego veran!“ A Toma Mu odgovori i reče: „Gospod moj i Bog moj!“ Na to mu Gospod odgovori: „Zato što si me video, poverovao si? Blago onima koji ne videše, i verovaše!“

Neverovanje Tomino od velikog je značaja za utvrđivanje istine Hristovog vaskrsenja.

Sve što Gospod radi, čini premudro i sa planom. I ovoliko neverovanje u Njegovo vaskrsenje bilo je po Njegovom planu: da se istina Njegovog vaskrsenja što bolje dokaže i utvrdi. Kako je taj plan premudro zamišljen i izvođen, svedoči teško probijanje istine preko sve većeg broja lica: nije se poverovalo kazivanju jedne osobe (Marije Magdaline), nije se poverovalo dvojici (Luki i Kleopi), nije se poverovalo nekolicini (mironosicama: Mariji Jakovljevoj, Jovani, Salomiji i još nekima koje se poimence ne navode u Evanđelju), naposletku – jedan nije poverovao desetorici! To je bio vrhunac neverovanja, ali u isto vreme i kapitulacija pred istinom, izražena rečima nevernika: „Gospod moj i Bog moj!“ Zato neverje Tomino crkveni pesnik naziva „dobrim“: „O dobro neverije Tomino, ono srca vernih u poznanje (istine vaskrsenja) privede“ (IV stihira na Gospodi vozvah). Pesnik to naziva čudom, koje je sigurnu veru rodilo: „O preslavnog čuda, neverije sigurnu veru rodi“ (I stihira na stihovnje).

Po svome vaskrsenju, Gospod je proveo sa učenicima četrdeset dana i za to vreme javljao im se mnogo puta. Sva ta javljanja nisu u Evanđeljima spomenuta niti opisana. Tako, nije spomenuto jedno javljanje skupu od pet stotina i više osoba, o kome svedoči sveti apostol Pavle (1 Kor. 15,6). Ali i onoliko koliko je navedeno, dovoljno je da svakog uveri u istinitost vaskrsenja Hristovog. Zaista, nema istine koja je tako dokazana i učvršćena kao istina vaskrsenja Hristovog.

Naučimo se na primeru apostola Tome, pa ne zahtevajmo da prvo vidimo i tek posle verujemo, jer vera naša na čvrstom temelju vaskrsenja Hristovog počiva. Zato verujmo u sve istine svete vere naše i time zaslužimo da nam Gospod, kad izađemo pred Njega, kaže: „Blago vama koji ne videste i verovaste!“