ŽIVETI U LJUBAVI BOŽJOJ

Starac Porfirije Kavsokalivit govorio je o potrebi vernika da neverujući ljudi poveruju u Gospoda. Kada vidimo da naši bližnji ne ljube Boga, tugujemo zbog toga.

 

Očigledna je potreba verujućih ljudi da i neverujući poveruju u Hrista. Međutim, ta njihova potreba u praktičnom susretu sa nevernicima ne daje uvek i dobar rezultat. Uglavnom su reakcije verujućih arogancija prema neverujućima i njihovo osuđivanje, ili u taj susret ulože previše tuge i žalosti. Mali je broj onih hrišćana koji taj odnos ustroje na najkorisniji način – molitvom.

neverujući

Kada vidimo da naši bližnji ne ljube Boga, tugujemo zbog toga. Ali, tugovanjem ne postižemo apsolutno ništa, kao ni savetima i opomenama. Ni jedno ni drugo nije ispravan način postupanja. Postoji jedna tajna. Ako je shvatimo, pomoći ćemo bližnjem. Tajna je u našoj molitvi, u našoj predanosti Bogu, kako bi delovala blagodat Njegova. Svojom ljubavlju, čežnjom za Bogom i ljubavlju prema Njemu, privući ćemo blagodat, kako bi se ona izlila na naše bližnje, duhovno ih probudila i pobudila na ljubav prema Bogu. Ili, bolje rečeno, Bog će poslati Svoju ljubav da nas probudi sve. Ono što mi ne možemo – učiniće Njegova blagodat. Svojom molitvom doprinećemo da svi postanemo dostojni ljubavi Božje.

Znajte još nešto: napaćene i namučene duše, koje stradaju zbog svojih strasti, veoma su sposobne da zadobiju ljubav i blagodat Božju. Takvi ljudi postaju sveti, a mi ih često osuđujemo. Setite se šta ono kaže Sveti apostol Pavle: A gde se umnoži greh, onde se još većma umnoži blagodat (Rimlj.5,20). Kada se setite ovih reči, osetićete da su takvi ljudi dostojniji i od vas i od mene. Mi vidimo da su oni slabi, ali kada se otvore za Boga, oni onda postaju svecelo ljubav i žudnja za Bogom. Mada su bili navikli na drugačiji način života, kasnije se svom snagom svoje duše predaju Hristu i postaju oganj ljubavi Hristove. Tako dejstvuje čudo Božje u dušama koje inače nazivaju “odbačenim”. Nemojmo se obeshrabrivati, niti žuriti sa zaključcima, niti suditi o stvarima površno i spolja.

Ako ugledate, npr. neku obnaženu ili nepristojno odevenu ženu, ne zadržavajte se na spoljašnjosti, nego se zagledajte u dubinu njene duše. Možda je ona veoma dobra duša, koja se odlikuje egzistencijalnim traganjima, a ispoljava ih preko svog spoljašnjeg izgleda. Nosi u sebi dinamizam, tj. snagu projekcije, želi da privuče poglede drugih, ali je iz neznanja izokrenula stvari. Zamislite da ona pozna Hrista! U tom slučaju, ona će poverovati i sav taj njen poriv će se okrenuti ka Hristu. Ona će učiniti sve da privuče blagodat Božju. Postaće sveta.

Naše uporno nastojanje da drugi treba da postanu sveti jeste jedan vid projekcije nas samih. U stvari, mi želimo da postanemo sveti, pa kako nismo u stanju to da postignemo, zahtevamo to od drugih i insistiramo na tome. Pri tom se, gubeći iz vida činjenicu da se sve ispravlja molitvom, često žalostimo, negodujemo i osuđujemo. Često svojom preteranom zabrinutošću, strahovima i rđavim duševnim stanjem nanosimo zlo drugima, iako to ne želimo, pa čak i ne zapažamo. To važi i kada drugo ljudsko biće veoma volimo, kao što, primera radi, majka voli svoje dete.

Majka prenosi na dete sav svoj nemir, svoju preteranu brigu za njegov život, njegovo zdravlje i njegov napredak, čak i kada mu ništa ne govori, čak i kad ni najmanje ne ispoljava šta oseća u sebi. Ova ljubav, što će reći – prirodna ljubav, ponekad ume da bude štetna. To se, međutim, ne dešava sa ljubavlju Hristovom, koja je spojena sa molitvom i svetošću života. Takva ljubav čoveka čini svetim i umiruje ga, jer Bog je Ljubav.

Ljubav je dobra i prava samo kao ljubav u Hristu. Da bi bio od koristi drugima, treba da živiš u ljubavi Božjoj, inače nećeš moći da budeš od koristi svome bližnjemu. Ne treba da prisiljavaš bližnjega u ime ljubavi. Doći će njegov čas, nastupiće pravi trenutak. S tvoje strane, dovoljno je što se moliš za njega. Ćutanjem, trpeljivošću i, prvenstveno, molitvom, tajno pružamo korist drugome. Blagodat Božja očišćuje njegov horizont i uverava ga u ljubav Božju. Ovo je osetljiv momenat. Ako naš bližnji prihvati istinu da Bog jeste Ljubav, tada će ga ozariti izobilna svetlost, kakvu nikada pre nije doživeo. Naći će svoje spasenje.