OPIRE SE ZUBU VREMENA

Kuća Katića pripada tipu moravske kuće s primesama orijentalnog stila, a kupovali su je takozvani investitori i prodavali kad ne bi dobili dozvolu za gradnju u dvorištu.

 

Neshvatljiva je nebriga nadležnih institucija u državi, tačnije onih koji rade u tim ustanovama, da se sačuva spomenik kulture kakva je kuća Katića s dvorištem u Trsteniku. I pored dugogodišnjeg apela zavodu u Kraljevu, Ministarstvu kulture i lokalnoj vlasti, ovaj izuzetan spomenik arhitekture propada.

kuća katića

Kuća je posle smrti Perside Katić volšebno dospela u vlasništvo Vidoja Purića, uspešnog čoveka iz okoline Loznice, koji živi u Francuskoj (Sen Trope), a namera mu je bila da tu nešto gradi. Kada iz daljine nije uspeo, kuća je menjala vlasnike, koje, pokazaće se, kuća kao takva nikad nije interesovala. Dvorište je bilo svima meta da tu grade i zarade.

Na kući više od 30 godina ništa nije rađeno, i to je pokazatelj da privatnici imaju druge namere. Kupovali su je takozvani investitori, različitih profila, koji su je, kad nisu uspevali da dobiju dozvolu da u dvorištu grade stambene objekte, ustupali ili prodavali drugom sve dok nije došla u ruke lokalnog investitora koji je, kako saznajemo, uspeo da ubedi zavod u Kraljevu i da se dogovori s lokalnom samoupravom za dozvolu da u dvorištu kuće izgradi hotel, a da zauzvrat obnovi Katića kuću. I pored toga što u zakonu piše da, između ostalog, „okolina nepokretnog kulturnog dobra uživa zaštitu kao i kulturno dobro”. Dakle, prema ovom uputstvu Ministarstva kulture Srbije i dvorište je pod zaštitom. Ako se ipak dozvoli gradnja hotela, ovaj vredan spomenik stare arhitekture gubi smisao, a biće narušen i ostatak starog jezgra grada.

Kuća Katića je zakonom zaštićena još 1947. i zavedena pod rednim brojem 485. Predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od velikog značaja. Slučaj kuće Katića traži odgovore na nekoliko pitanja. Čemu služi Zavod za zaštitu spomenika? Da li mu je uloga da čini ustupke novim vlasnicima (investitorima) i da se pogađa s njima ili da dosledno štiti spomenike koje mu je država poverila na čuvanje? Da li vlasnik koji kupi neko neokretno kulturno dobro – kuću pod zaštitom – ima obaveze prema spomeniku ili može da dopusti da se spomenik uruši? Kulturno nasleđe oblikuje identitet sredine i naroda kome pripada, zato bi prema kulturnom dobru i država i privatnici morali po zakonu da imaju iste obaveze u odnosu na zaštićeno kulturno dobro.

Kuća Stevana Katića smatra se jednom od najlepših kuća moravske Srbije i zaštićena je Zakonom o zaštiti kulturnih dobara Republike Srbije. Njena lepota i posebnost bili su razlog više što je privlačila ne samo radoznale prolaznike već i brojne arhitekte koji su pisali naučne radove o njoj. „Sve gradske kuće iz tog perioda imaju asimetričnu fasadu. Kod ove je to izbegnuto. Njena fasada je simetrična, i po tome je jedinstvena na Balkanu”, kaže mr Vasilije Petrović, arhitekta.

Zgrada u osnovi pripada tipu moravske kuće, s primesama orijentalnog stila. Katić je trgovao robom iz Libana i Sirije, odakle je verovatno i donet plan kuće, koji je prilagođen podneblju. Građena je od nepečene cigle, tako da pripada tipu kuća-dolmara. Skladnih proporcija, sa spratom i dva raskošna, simetrično položena i nešto isturena doksata, trebalo je da pokaže ugled i moć vlasnika. U prizemnim sobama bile su uglavnom poslovne prostorije Katićeve trgovine, dok su na spratu bile porodične i gostinske sobe.

Kuća je u kraćem periodu, kažu meštani, imala ulogu galerije, dok je dvorište često predstavljalo „slikarski atelje pod vedrim nebom” u vreme održavanja likovnih kolonija. Podrum kuće i veći deo dvorišta prelaskom u vlasništvo „investitora” bili su jedno vreme pretvoreni u restoran nacionalne kuhinje.

Dok je devedesetih godina, po sećanju meštana, kućom gazdovao Janko Katić, potomak porodice koja je inspirisala Dobricu Ćosića da izmašta nezaboravne sudbine likova u „Korenima”, ona je bila stecište kulturnog života. U godini kad obeležavamo sto godina od rođenja velikog pisca, apelujemo na državu – Ministarstvo kulture, lokalnu vlast – da se sačuva ovaj vredan spomenik arhitekture i dobije namenu koju zaslužuje.

Izvor: Politika.rs