UVEK JE VREME ZA VEŽBE

Uvođenje fizičke aktivnosti u srednjim godinama može produžiti životni vek. Početi vežbati u četrdesetim godinama ili kasnije ne može da bude od štete, naprotiv.

 

Čak iako su u mlađim godinama bile neaktivne, sredovečne i starije osobe koje nedeljno vežbaju minimalno preporučeno vreme mogu živeti duže od vršnjaka koji život provode sedeći, pokazuje novo britansko istraživanje.

početi vežbati

Telesna aktivnost odavno je povezana s nižim rizikom za kardiovaskularne bolesti i određene vrste karcinoma. Većina dosadašnjih istraživanja bavila se navikama vežbanja u određenom razdoblju života, a ne obrascima ponašanja tokom dužeg vremenskog razdoblja, navode naučnici u radu objavljenom u časopisu BMJ.

Za potrebe sadašnje studije naučnici su ocenili nivo aktivnosti u nekoliko navrata tokom osmogodišnjeg razdoblja u grupi od 14.599 muškaraca i žena koji su na početku istraživanja bili u dobi od 40 do 80 godina. Nakon prvih osam godina naučnici su počeli da prate smrtnost daljih 12,5 godina. U tom razdoblju umrlo je 3.148 ispitanika, od kojih je 950 podleglo kardiovaskularnim bolestima, a 1.091 je umrlo zbog raka.

Naučnici su merili telesne aktivnosti tokom posla i slobodnog vremena mereći potrošnju energije po kilogramu telesne težine. Porast aktivnosti koji znači prelazak iz sedelačkog načina života u aktivni (to je po preporukama Svetske zdravstvene organizacije najmanje 150 minuta nedeljno umerene fizičke aktivnosti) bio je povezan s 24 odsto manjim rizikom smrti od bilo kog uzroka, 29 odsto manjim rizikom od kardiovaskularnih smrti i 11 odsto manjim rizikom od smrti od raka u poređenju s onima koji su nastavili da žive neaktivno.

– Ovo šalje snažnu poruku svima nama, bez obzira na to kakve su sada naše životne okolnosti, da nikad nije kasno uvrstiti fizičke aktivnosti u dnevni ritam kako bi se uživalo u dužem zdravijem životu. Svakome je aktivniji život koristio. To se odnosi i na podgrupe ljudi koje su već patile od nekog ozbiljnog hroničnog stanja poput srčane bolesti ili raka na početku istraživanja – kaže Soren Brage, vođa studije i naučnik sa univerziteta Kembridž u Velikoj Britaniji.

Smanjeni rizik od smrti povezan s povećanim aktivnostima postojao je bez obzira na to koliko se u prošlosti vežbalo i bez obzira na poboljšanja, pa čak i pogoršanja drugih faktora rizika poput ishrane, telesne težine, istorije bolesti, krvnog pritiska i nivoa holesterola tokom niza prethodnih godina.

U poređenju s dosledno neaktivnim osobama, odrasle osobe koje su prešle iz sedelačke grupe u onu s nižim nivoom fizičkih aktivnosti imale su rizik od smrti bilo kog uzroka 24 odsto manji, a kod ljudi koji su postigli srednji nivo aktivnosti rizik je bio 38 odsto manji. Kod odraslih u grupi visoko aktivnih osoba rizik od smrti bio je 42 odsto manji. Naučnici su izračunali da to na nivou stanovništva znači da bi se s najmanje 150 minuta umerene aktivnosti nedeljno moglo sprečiti 46 odsto smrti povezanih s telesnom neaktivnošću.

– Rezultati studije osnažuju dokaze koji sugerišu da promene navika vežbanja kasnije u životu mogu da rezultiraju promenama – kaže dr I Min Li, naučnik s harvardske škole javnog zdravlja T. H. Čan i Ženske bolnice u Bostonu koji nije bio uključen u istraživanje.

– Druge studije koje su nasumično raspoređivale neaktivne osobe u grupe koje su počele da vežbaju ili nastavile da žive sedelački utvrdile su između ostalog da početak vežbanja može poboljšati krvni pritisak, nivoe šećera u krvi, nivoe holesterola i upalne promene, kao i smanjiti abdominalno masno tkivo. Uvođenje fizičke aktivnosti u srednjim godinama može produžiti životni vek – rekao je Li.