ČEKALA SAM TE

Čekala sam te čitav svoj život, ali gde si baš sada našao da se pojaviš? Sada kada se osećam tako nespremnom i tako slabašnom da ti pružim bilo šta vredno.

 

„Kakva si da si, dođi, ne oklevaj pri oblačenju,
Neka ti je kosa raspletena i razdeljak zamršen,
I jelek otpučen, šta to mari,
Kakva si da si, dođi, ne oklevaj pri oblačenju.“

Čekala sam te čitav svoj život čini mi se. Baš tebe takvog, znam, osećam, snovi mi govore, nije važno što te zapravo tek upoznajem, šifru tvog bića prepoznajem, njen ključ nosim u srcu vekovima.

čekala sam te

Čekala sam te čitav život i toliko puta proklinjala isti jer su u njega umesto tebe dolazili oni, na ovaj ili onaj način pogrešni, a svi do jednog lopovi i otimači. Sada kada si ti, ti taj takav kakav treba da budeš tu, ja strahujem da li je od mene nešto ostalo. Da li ti imam šta ponuditi, da li ti imam šta darivati, da li te neću zbog svoje opustelosti najuriti i pre nego što uspeš da mi se približiš, da me zavoliš?

Čekala sam te čitav svoj život, ali gde si baš sada našao da se pojaviš? Sada kada se osećam tako nespremnom i tako slabašnom da ti pružim bilo šta vredno. Sada kada ne znam ni gde sam pošla ni gde stižem, sada kada su mi ruke vezane, a noge ukopane u živo blato. Da, dragi moj, to krhko biće koje tone u smrdljivi bezdan dok te u kriku želje doziva, to sam ja dragi moj, ja koja više ne mogu, ja koja više ne umem, ja koja više neću. Osećaš li to dragi, osećaš li svu moju krhkost i kako se svakim trenom mogu nepovratno sasvim izlomiti, osećaš li da sam došla do samog ruba provalije i da lelujam nad njom kao travka na vetru, osećaš li ukus smrti na mojim usnama dragi dok želiš da ih ljubiš, ili moj setni osmeh ipak uspeva da te zavara pa tako veruješ da mojom dušom zaista vlada mir o kom toliko pričam?

Čekala sam te čitav svoj život, ali sada, sada sam zaista zbunjena. Oduvek sam mislila da ne postoji pravo vreme za pravi susret, već da se on jednostavno dešava kada su ljudi pravi jedno za drugo. Ali sada, dok stojiš tu preda mnom, pun iščekivanja i želje više nisam sigurna u to. Sada mi se čini da je trebalo da izabereš neki povoljniji trenutak, neki u kom bih ja više bila ja, neki u kom bih znala ko sam i gde sam i zašto sam, a bilo je takvih momenata, veruj mi, nisam ja oduvek bila ovako bezdomna i izgubljena. Sada mi se čak čini da bi bilo bolje da si malo i zakasnio, da me čekaš u budućnosti, onoj boljoj koju ću jednom za sebe izgraditi, kad jednom opet stanem na svoje noge. Sada mi se čini i pričinjava sve što bi mi pomoglo da pobegnem od tebe, glavom bez obzira samo što dalje. Ali za šta god da se mašim u prah se pretvara, ti stojiš blag i častan i uprkos svim mojim obrazlaganjima izgleda nemaš ni najmanju nameru da se pomeriš, da odstupiš. I ja naravno i ne želim da ti zaista odeš, kao što već rekoh, ja znam da si to ti i da te ne smem oterati jer ću upropastiti jedinu pravu priliku da volim i budem voljena. Svest o tome čini me samo još napetijom, svest o tome da se moram pribrati sada i odmah, da moram da budem dovoljno svoja da bih bila tvoja. Da li ti slutiš išta od ovoga? Da li osećaš moje strahove i koliko se plašim da te pogledam dok ti istovremeno žudno pružam svoju dušu da je pomiluješ? Da li bi me prezreo i odbacio kada bi mogao da vidiš svu moju slabost, sve srušene snove na kojima krvava ležim nemajući snage da se pomerim? Ili bi mi pružio svoju ruku i pomogao mi da ustanem, bez patetičnog sažaljenja, već onako čisto ljudski, zato što si čovek, zato što i ti već znaš da si moj čovek, a muškarac i žena su tu da jedno drugome pomažu?

Čekala sam te čitav svoj život, a sada si tu, tu, tu, o Bože, još uvek se ne mogu povratiti od šoka, ti si zaista stigao, ne sanjam, tu si od krvi i mesa, osećam te, prepoznajem te, poznajem te, oduvek, da sve ovo između nas nije počelo sada, ono se sada samo osvešćava, ali postoji, ovo između nas jeste, oduvek. Čemu onda strah, ako je oduvek, onda je istovremeno i zauvek, onda to dalje govori da kakva sam da sam, mogu ti doći bez oblačenja i ti ćeš me voleti bez obzira, mene ovakvu obnaženu i neveštu, prepoznajući ispod slomljenih krila jedno vrelo srce koje želi da ti se da.