RELIGIJA I ŽIVOTNI POZIV

Odmalena su nam govorili da su sva zanimanja jednako korisna i vredna. Međutim, da li neke profesije provociraju naše moralne dileme?

 

U savremenom društvu mnoge profesije postavljaju i ozbiljne moralne dileme. Svaka mlada osoba pre nego što odabere svoj životni put, treba da razmisli da li će ovaj izbor služiti spasenju duše ili ne, i kako da pronađe takvu profesiju, u kojoj neće dominirati samo materijalno, već i duhovno zadovoljstvo od rada.

moralne dileme

Odmalena su nam govorili da su sva zanimanja jednako korisna i vredna. Da li želite da postanete biznismen? Lekar? Oficir? Svaki životni put je otvoren. Svaki izbor je častan. Odaberite svoju karijeru, obučavajte se za nju i delujte prema svojoj odluci! Međutim, pravoslavni vernici imaju neka moralna ograničenja koja ih sprečavaju da prihvate svaku profesiju kao svoju veru. Koji principi bi trebalo da vode naše profesionalne izbore i pomognu nam da razlikujemo dobro od lošeg?

Ponekad se ljudi prebrzo prilagođavaju novim okolnostima; što se više identifikuju kao pobožni hrišćani, veća je verovatnoća da će dovesti u pitanje prikladnost svog zanimanja za svoju novostečenu veru. Stoga ne čudi što su takva pitanja najčešća među novokrštenima. Pitaju svoje duhovnike, pretražuju na internetu spiskove „nevernih“ profesija ili koriste sopstvenu procenu. Na primer, neki pravoslavci vide u profesiji frizera, kozmetičara, krojača, zlatara i dr. grehe ukrašavanja i pretvaranja. Pretpostavlja se da je ovo mišljenje zasnovano na doslovnom razumevanju reči apostola: „Vaša ljepota da ne bude spolja u pletenju kose, i u udaranju zlata, i oblačenju haljina; Nego u tajnome čovjeku srca, u jednakosti krotkoga i tihoga duha, što je pred Bogom mnogocjeno.“ (1. Petrova 3: 3-4) Sumnjiva je i profesija glumca, koja je, iz perspektive nekih vernika, zasnovana na pretvaranju. Ipak, mnogi glumci su igrali u izvanrednim filmovima koji su privukli brojne gledaoce ka Crkvi. Jedan specifičan primer takvog glumca je Petar Mamonov koji je glumio u filmu „Ostrvo“.

U vreme apostola, preobraćenici u hrišćanstvo bili su pripadnici mnogih profesija, uključujući vajare. Kako je biti vajar bio problematičan? Neki vajari su pravili kipove idola, a, kako je napisao Tertulijan, svako ko je odobravao obožavanje idola i sam je bio paganin. Doduše, ova zapažanja Tertulijana zvuče donekle neskladno sa modernim vremenom. Danas ne postoji verodostojna lista ‘nehrišćanskih zanimanja’, ali je koncept greha još uvek relevantan i bilo koje profesije koje u sebi imaju takav element trebalo bi izbegavati. Neki indikativni primeri su bankar, radnik u kazinu, striptizeta ili druga slična zanimanja pogodna za greh.

Neki se mogu zapitati da li je moralno raditi u fabrici municije koja proizvodi smrtonosno oružje. Kada je Andrej Saharov izumeo fuzionu bombu, a Mihail Kalašnjikov svoju pušku AK-47, njihov cilj nije bio ubijanje, već zaštita naroda njihove velike zemlje. Ipak, dok nuklearno oružje nije u rukama terorista i kriminalaca, kalašnjikovi dolaze u ruke ratobornih ljudi širom sveta. Slično, upotreba pronalaska zavisi od nečijeg moralnog izbora: da li proizvođač oružja samo zarađuje novac ili radi na zaštiti mira u svojoj zemlji? Uzgred, izumitelj ove puške, Kalašnjikov, napisao je pismo patrijarhu Kirilu neposredno pre svoje smrti u kojem je podelio svoju moralnu patnju zbog toga što je njegov pronalazak upotrebljen za smrt hiljada ljudi. U svom odgovoru, patrijarh je napisao: „…“Mora se shvatiti da odgovornost za ove smrti ne leži na pronalazaču, već na zlonamernim ljudima koji postignuće ljudskog napretka koriste za uništavanje svog bližnjeg.“

Često smo sami autori pakla. Stoga, pri odabiru svog zanimanja, moramo ozbiljno razmotriti kakva sve mogu da budu iskušenja da tokom te profesije učinimo greh. Neki veruju da bi izbor zanimanja trebalo da ispuni volju Boga, koji obezbeđuje svaku osobu. Na primer, jednoj osobi je suđeno da postane dizajner, drugoj učitelj. Zapanjujuće je da vrlo mali broj njih smatra svojom sudbinom ili božanskom voljom da postanu čistač. Ali što je najvažnije, ova verovanja promašuju jednu važnu tačku: da je Božija volja za nas spasenje naših duša, a u kojoj profesiji ćemo je ispuniti, ni najmanje nije važno.

Pronalaženje zanimanja koje nam odgovara nije dovoljno. Takođe treba uzeti u obzir ljude sa kojima radimo. U svojoj prvoj poslanici Korinćanima, apostol Pavle je napisao: Nemojte se zavaravati: „Loše društvo kvari dobar karakter“. (1. Korinćanima 15:33). Nekome ko nema snage da se odupre uticaju lošeg društva, bilo bi bolje da odmah napusti posao. Ipak, neki ne vide ništa problematično u lošem društvu. Trebalo bi ponovo da razmisle. Čak i kada ga počini neko drugi, greh postaje banalizovan, i mi sami postajemo podložni tome.

Ukratko, hrišćanin može raditi na bilo kom mestu, ali neće ostati na svakom mestu. Gospod je rekao: „Neka vaša svetlost sija pred drugima, da vide vaša dobra dela i proslave vašeg Oca na nebu. (Matej 5:16). Bilo da radite u školi ili fabrici, bavite se umetnošću ili istraživanjem, Božja istina uvek treba da vam bude vodič. Ruski pesnik Puškin to je lepo napisao u svojoj pesmi „Spomenik“: „Dugo ću biti toliko ljubazan prema ljudima da bih svojom lirom probudio u njima dobra osećanja“.

A pošto je život odgovoran posao, Gospod će nas pitati – koja osećanja u ljudima su probudili naši poslovi? Je li to bila mržnja ili zahvalnost, ljutnja ili milost, prezir ili smirenje? Ako ste u nedoumici korisnosti izabrane profesije za vaše spasenje, molite se Bogu da vas vodi i pomogne vam da sledite Njegove zapovesti dok se bavite svojom zanatom.

Za Fondaciju Prijatelj Božiji preveo: Ivan Popov

Izvor: ok.ru