KAKO DOĆI DO ISTINE?

I dalje ne znamo dovoljno o ishrani, pa nije čudo što i dalje postoji mnogo prostora za one koji hoće da prodaju čarobne, mistične i lekovite formule.

 

Zašto svakih deset godina imamo promenjene stavove o ishrani?

o ishrani

Daću ovom prilikom primer istraživanja raka debelog creva. Naime, pre izvesnog broja godina, neke jednostavne studije su ukazale na povezanost gojaznosti i raka debelog creva, dok su druge takođe jednostavne studije pokazale da postoji veza između raka debelog creva i unosa veće količine masti, i to naročito životinjskog porekla. Ali, zbog jednostavnosti tih studija, njihovi zaključci su iskorišćeni samo kao polazne hipoteze za sledeća istraživanja.

Nakon toga sprovedena su malo naprednija istraživanja koja su trajala veoma dugo i tokom kojih su praćene navike u ishrani velikog broja zdravih osoba. Ispostavilo se da su osobe koje su tokom istraživanja obolele od raka debelog creva svoju ishranu dominantno zasnivale na crvenom mesu, posebno teletini. I onda smo izveli zaključak – unos crvenog mesa, a verovatno roštiljskog i suvomesnatih proizvoda, a ne kuvanog crvenog mesa, je povezan sa rakom debelog creva. Ovaj zaključak je odjeknuo u sredstvima informisanja, vegani su ga odmah uvrstili u spisak argumenata za svoj način ishrane i danas svi znaju da je previše crvenog mesa štetno, iako ne znaju zašto. Ali tu nije kraj.

Pitanje koje se sada nameće, a koje bi se moglo razrešiti tek eksperimentom i to veoma dugim je: Da li je baš crveno meso uzrok raka debelog creva ili je reč o nedostatku biljnih namirnica u ishrani? Drugim rečima: Da li je uzrok raka debelog creva visok unos svinjetine i teletine ili nedovoljan unos voća i povrća koji predstavljaju izvor zaštitnih materija i dijetetskih vlakana? Da li ljudi koji jedu roštiljsko meso u lepinji ili sendvič napravljen od belog hleba i pečenice imaju iste šanse za bolest kao i ljudi koji jedu pečenu teletinu i salatu? Dok čekamo ovaj zaključak, da prelistamo časopise koji se bave ishranom, i to one najcitiranije koji su u samom vrhu nauke, da vidimo koje su teme istraživanja danas aktuelne. Na primer, evo nekoliko:

  • Dijetetska vlakna regulišu crevnu floru i suprimiraju zapaljenje jetre i sistemsku inflamaciju sprečavajući fibrozu jetre kod eksperimentalnih miševa,
  • Učestalost i prediktori gubitka telesne mase tokom indukcione terapije za akutnu limfoblastnu leukemiju kod dece,
  • Uticaj dugoročnog unosa suplemenata vitamina D na metabolički status kod vitamin D-deficijentnih pacijenata obolelih od dijabetesa 2 sa izraženom aterosklerozom,
  • I evo jednog malo praktičnijeg, ali sa ne naročito iznenađujućim rezultatima: prospektivna veza između unosa gaziranih sokova i depresivnih simptoma. Kao što se može očekivati, autori su pokazali da je unos više od 4 čaše gaziranih sokova nedeljno povezan sa pojavom depresivnih simptoma.

Ovo sigurno nisu istraživanja koja žudite da pročitate jer većina istraživanja koja se objavljuje u nekim visokorangiranim časopisima ima jako usko definisan cilj.

Nije jednostavno doći do istine o zdravlju i ishrani, a za to postoji više razloga. Pored toga što su istraživanja veoma skupa jer se sprovode na velikom broju ispitanika i traju izuzetno dugo, postoje i drugi problemi, a evo i koji su to.

  1. Metabolička jedinstvenost. Činjenica je da postoje značajne varijacije među ljudima i veoma širok raspon reakcija na hranu koji zavisi od genetske sklonosti, što istraživačima mnogo otežava da dođu i do nekih osnovnih činjenica, kao što je, na primer, optimalan nivo hranljivih materija koji treba da unosi prosečna osoba.
  2. Neadekvatno povezivanje podataka. Na primer, rak debelog creva obuhvata tri maligne bolesti koje zahvataju tri različita dela creva (kancer proksimalnog, distalnog dela creva i kancer rektuma). Može se desiti da medicinska evidencija ne bude precizna i da se svi oboleli vode kao oboleli od raka creva. U tom slučaju, istraživač ne bi mogao da izvede prave zaključke jer je svako od ta tri oboljenja pokrenuto različitim faktorima. Tako, na primer, epidemiološke studije pokazuju da se rak distalnog dela debelog creva može povezati sa unosom masti, dok je rak rektuma češće povezan sa unosom alkohola.
  3. Složenost namirnica. Kako kafa utiče na zdravlje? Ovo prosto pitanje se malo komplikuje činjenicom da u sastav kafe ulazi oko 2.000 hemijskih jedinjenja. Pokušaji da se uvede redukcionistički pristup u istraživanja nisu dali rezultate jer se zastupljenost raznovrsnih hemijskih jedinjenja i njihove reakcije ne mogu istražiti tako što će se u eksperimentu koristiti suplement koji ima samo jedno hemijsko jedinjenje kao aktivnu materiju. Na primer, istraživanja su pokazala da upotreba karotenoida (jedinjenja koja se nalaze u crvenom, narandžastom i žutom voću i povrću i predstavljaju biljnu formu vitamina A) može da smanji rizik za nastanak raka pluća. Međutim, pitanje je da li je taj efekat posledica dejstva likopena, najjačeg antioksidansa iz klase karotenoida, koji su istraživači odmah izolovali i počelo se sa prodajom suplemenata, ili sinergijskog uticaja više vrsta karotenoida koji se nalaze zajedno u prirodnim namirnicama. Nepotrebno je spominjati da je, dok traju istraživanja, mnogo preparata likopena našlo kupce među onima koji su želeli da se zaštite od malignih oboljenja. Osim toga, najveća ironija je to što su istraživanja pokazala još jedan važan detalj, a to je da karotenoidi utiču protektivno isključivo ako se unose iz prirodnih izvora. Drugim rečima, neka istraživanja pokazuju da uzimanje suplemenata beta karotena, opet jednog jedinjenja od karotenoida, ne samo da ne smanjuje već može povećati rizik od nastanka raka pluća.
  4. Istinitost iskaza. Kao što je već rečeno, sve retrospektivne studije, ali i neke kohortne studije, kompromitovane su nepotpunim, nerealnim ili iskrivljenim iskazima ispitanika. Na primer, istražujemo gojaznost i pokazalo se da gojazne osobe, posebno žene, u svojim izveštajima o ishrani potcenjuju dnevni energetski unos za oko 700–800 kcal i izbegavaju da navedu šta su sve unele tog dana. Imate sigurno prijatelje koji su gojazni i uvek tvrde da se goje od vazduha, a možda imate i one druge koji su na ivici anoreksije, a stalno pričaju kako mogu da jedu sve što požele. Ovim ne poričemo postojanje razloga za nesrazmeru između energetskog unosa i telesne mase, ali češće se dešava da ljudi ne govore istinu.
  5. Razlika između laboratorijskih i kliničkih istraživanja. Laboratorijska istraživanja koja se vrše na neživim preparatima ili nad laboratorijskim životinjama koriste se samo kao uvod u klinička istraživanja jer mogu dovesti do zaključaka koji nisu održivi u slučaju ljudske vrste. Na primer, laboratorijske studije su pokazale da jedna vrsta izoflavonoida (genistein) iz soje inhibira formiranje krvnog ugruška, ali in vivo studije koje su sprovođene na ispitanicima koji su koristili suplemente koji sadrže izoflavonoide iz soje, nažalost, nisu potvrdile takav efekat. Drugi primer je vezan za saharin. Dakle, saharin je kod eksperimentalnih životinja izazivao rak bešike, dok kod ljudi nema takav uticaj, a postoji i naučno objašnjenje za to koje se tiče razlike u biohemijskim dešavanjima u telu miša i čoveka.
  6. Vreme koje prolazi od izloženosti do efekata. Jedan od najvećih izazova za nauku u oblasti ishrane jeste vreme koje mora da prođe do pojave prvih efekata. Posebno kod mladih i zdravih ljudi može da prođe više od decenije pre nego što specifičnost ishrane dovede do određenih posledica.
  7. Etička pitanja. Na kraju, istraživanja na ljudima su ograničena u tom smislu što moraju biti brižljivo isplanirana tako da nanose najmanju moguću štetu po zdravlje jer ispitanici ne smeju biti tretirani kao laboratorijske životinje ili objekti. S druge strane, nije jednostavno naći dovoljan broj dobrovoljaca koji će prihvatiti rizik i pristati da učestvuju u eksperimentu.

I toliko za sada na ovu temu. Tek da bude malo jasnije zašto I dalje ne znamo dovoljno o ishrani. Nije čudo što i dalje postoji mnogo prostora za one koji hoće da prodaju čarobne, mistične i lekovite formule. Kad sam bila student, prolazila sam često pored pijace na Zelenom vencu gde je svaki dan stajao čovek i prodavao kreme za razne tegobe. Njegaova reklama je bila jednostavna, pogađala je skoro svakog prolaznika. Vikao je: Koga boli ruka, glava, noga… Dakle, šta god da Vas boli, pomoći će Vam ova krema. I stvarno ima 8% šanse da Vam pomogne. E to je placebo.

Autor: prof. dr Svetlana Stanišić, dr stomatologije, dr nauka fizičke hemije, Univerzitet Singidunum

YOUTUBE kanal