INTERVJU S UMETNIKOM

Likovni stvaralac Goran Mihajlović prikazuje traumatičan, apokaliptički vremenski period u kome je stradao srpski narod na kosovsko-metohijskim prostorima.

 

Izraz „krug okrutnosti“ može biti sinonim za temu koja je dominantna u dosadašnjem opusu likovnog umetnika Gorana Mihajlovića koji živi i radi u opštini Gnjilane na Kosovu i Metohiji.

goran mihajlović

Taj krug je i krug u kojem se kreće Mihajlović prikazujući traumatičan vremenski period u kome je stradao srpski narod na kosovsko-metohijskim prostorima od rata 1999.

Goran Mihajlović se posebno vezuje za svoj kraj i za pejzaž – Kosovsko Pomoravlje, Šilovo i okolinu.

Mihajlović je rođen 1979. u Gnjilanu. Diplomorao je 2008. na Niškom univerzitetu, smer dizajn i projektovanje tekstila. Postdiplomske studije iz oblasti slikarstva završio je na ALU – Beograd u klasi profesora Saše Filipovića. Mihajlović je završio master studije 2015. i stekao zvanje master-likovni umetnik. Radi kao nastavnik likovne kulture u osnovnoj školi ,,Vuk Karadžić” u svom rodnom kraju. U Smederevskoj Palanci je 2016. osvojio prvo mesto na Drugom međunarodnom bijenalu u umetničkom crtežu. Učesnik je brojnih likovnih kolonija na kojima su njegova dela zapažena i nagrađivana.

Apokaliptičnom atmosferom o ljudskoj surovosti

– Tema mog likovnog izražavanja je rat i njegov sadržaj krajem devedesetih godina na Kosovu i Metohiji. Pejzaž Kosovskog Pomoravlja uzimam kao osnovno polazište za komponovanje slike. Apokaliptičnom atmosferom na pojedinim slikama pokušavam predstaviti najnegativniji fenomen civilizacije, a to je ljudska surovost – kaže Goran Mihajlović.

Naslovom izložbe “Krug okrutnosti” koja je svojevremeno održana u Vranju, Mihajlović “apostrofira geto i uslove života u njemu, odnosno označava doživljaj društvenog i životnog prostora”, kaže recenzent Mihajlovićevg master rada, likovni umetnik i profesor Saša Filipović.

Jedan drugi likovni umetnik, Gvozden Antić, koji je zaslužan za prepoznavanje Mihajlovićevog talenta, kaže za Goranove slike da su po stilu „ekspresionističke koje zalaze u nadrealno“.

O tome kako je došlo do izbora teme za „Krug okrutnosti“ Mihajlović nam je rekao:

– Početak mog istraživanja krenuo je simbolično, nakon čega sam prešao u jednostavan pejzaž. Zato što se u predelu svega pojavnog najviše ogleda univerzalno, a pritom suštinsko po čoveka. Zbog čovekove sklonosti i težnje da stalno živi samo za sebe, okorelost i bezosećajnost rastu u nama kao kakav skriveni rak. Rak koji je ušao u srca pojedinih ljudi i nemilosrdno, bezosećajno kao mašina uništava sve pred sobom, za razliku od božijih reči koji nam nude ,,ljubav, bratsvto, milost i mir”. U svom radu pokušao sam predstaviti probleme koji raščovečuju čovečanstvo i na taj način se stvorila reč okrutnost koja je bila inspiracija za moj master rad.

Vezan za zavičajne predele, Mihajlović ih nosi sa sobom i ne odustaje od njihove tematske obrade. On kaže:

– Zamislite, popnete se na neko brdašce i odatle posmatrate kuće u podnožju, livade, stoku na ispaši… Zbog toga je pejzaž moje polazište za moje stvaralaštvo, ali nije samo ono vidljivo. Tu su i mirisi (pokošeno seno, borova šuma), zvuci (crkveno seosko zvono, ptičja pesma), emocije dok u trenucima posmatrate pejzaž zadivljeni prirodnom lepotom. Navedeni pogledi sa tog brdašca više se nisu mogli videti zbog okrutnosti vremena u kojem živimo. Iz tog razloga u mojim slikama ne mogu se osetiti mirisi borovih šuma, zvuci ptičije pesme i zadivljenost prirodnom lepotom.

Korona je novi krug okrutnosti

Vreme pandemije virusa korona Mihajlović je iskoristio da se još više posveti stvaralaštvu.

– Nadam se da će ova situacija ostati nekim umetnicima inspiracija za neko vreme koje će ostati iza nas. Naravno, umetnost trpi posledice ove situacije zbog nemogućnosti javnog izlaganja – napominje on.

Kao nastavnik i pedagog pokušava da na časovima likovne kulture izazove vedrije teme kod učenika.

– Trudim se da im objasnim da svaki trenutak u svom životu pa i u likovnom stvaralaštvu posvete radu na sebi, da svaki trenutak doživljavaju kroz ljubav, igru, očuvanju prirode kako bi mogli da se izbore sa okrutnošću koja ih okružuje. Kako bi se mogli popeti na ono ,,brdašce” – podseća on.

O tome kako se kao umetnik oseća u Kosovskom Pomoravlju, gde je srpsko stanovništvo i bez korone u svojevrsnoj izolaciji, Mihajlović se jasno izrazio:

– Ova trenutna situacija navodi, ne samo mene kao umetnika, već i sve građane, na neka nova pravila stvarajući za nas još jedan novi krug okrutnosti.

O savremenoj digitalnoj umetnost i o apstrakciji kao ovovremenom trendu u slikarstvu, ima svoj stav:

– Digitalna umetnost je samo još jedan pravac umetničkog istraživanja. S obzirom da nas je toliko preokupirala digitalizacija, naravno da je moralo iz toga da proistekne i digitalna umetnost. A što se tiče apstrakcije kao pravca umetnosti, ona ima istoriju i proces istraživanja iza sebe, stvarajući sve veće korene u svetu umetnosti. Na pojedinim mojim slikama mogu se uočiti delovi apstrakcije,  ali ja kao osnovno polazište uvek koristim realne motive koji kasnije dobijaju nadogradnju apstraktnog, univerzalnog ili nadrealnog, pokušavajući da ne pređem iz sveta realnog u svet apstraktnog, već da ostanem na „zlatnoj liniji“.

Pored dominantnog motiva „okrutnosti“, Goran Mihajlović ima i ciklus slika sa vedrim temama i vedrim bojama, kao što je ciklus ,,Plamen kamena“ koji je radio na temu ljubavi. U iščekivanju boljih vremena Mihajlović se nada da će situacija sa koronom dočekati svoj kraj i ostati zabeležena samo na slikama i u nekim drugim umetničkim tragovima, a vedrije teme i prizori zavladati svetom.

Izvor: Jedinstvo

Autor: Slavica Đukić