MAJKA ČEKA AUTOBUS

Zna majka, autobus neće doći, ali, nije sigurna. Zato se smrzava u pola noći, sama samcata na autobusnom kolodvoru. Majka čeka autobus. Vjeruje sinu.

 

Majka je čekala autobus. Nije putovala toga dana, kanila je sutradan ili čak prekosutra, ali se željela uvjeriti da baš taj autobus polazi baš u to vrijeme baš od mjesta njenog trenutnog boravka baš do mjesta gdje joj živi sin. Udaljenost oko četiri stotine kilometara.

majka čeka autobus

Majka zna da autobus za njene potrebe ne sao- braća u to vrijeme, pa čak ni u neko približno. Sigurna je u to. Ali, sin je iz daljine javio da baš u 14.16 sati sa polupraznog autobusnog kolodvora polazi autobus koji ne postoji, u to vrijeme, na toj ruti. On je provjerio tamo na svojoj udaljenosti i naredio majci da ode pred taj autobus i priupita vozača da li mu je vozni red svakodnevan.

Zato majka čeka. Boji se da njeno dijete ima neke nadnaravne sposobnosti, pa će moći vidjeti i uvjeriti se da ona nije bila u zadano vrijeme na zadanom mjestu, ako ne bi petnaestak minuta prije utvrđenog vremena bila na kolodvoru. A kad je prošlo 14 sati i 16 minuta, ne preostaje joj drugo nego odlučiti: Ma čekat ću do pola tri, da sam mirna, da me ne gnjavi pitanjem jesam li dovoljno dugo čekala. Mora sinu telefonski javiti da autobusa taj dan nije bilo. Hoće li se usuditi svom djetetu reći da ta autobusna linija uopće ne postoji?

Majka je opet čekala autobus. Na istom mjestu, ali u drugo vrijeme, oko pola noći. Dobro ona zna da u to vrijeme, na njenoj liniji sa sinom, autobus prometuje samo nedjeljom i utorkom. Ona čeka u srijedu. Sin joj je rekao da tako treba. On, želeći dobiti samo jedan autobus za svoju majku u njemu potrebno vrijeme, opet je provjerio kod nekoga tko vjerojatno nije ni shvatio što mladić pita. Zna majka, autobus neće doći, ali, nije sigurna da sinovljev tjedan ne traje samo dva određena dana. Zato se smrzava u pola noći, sama samcata na autobusnom kolodvoru.

Majka čeka autobus. Vjeruje sinu.