DA SI ME MALO VOLEO…

da si me malo voleo

Da si me voleo…
Doneo bi mi nežnost
pahulja što ti kvase lice
nežnost jezerskih kapi
zauvek skamenjenih u tišini stena
reke zaboravljenog imena.
U naručju bi mi doneo toplinu snega
ponosne ptice šarale bi nebo
dvema rečima.
Eh, da si me malo voleo…
Obuo bi gvozdene čizme
doneo crveno vino ljubavi
i srce na dlanu.
Naši putevi bi se ukrstili
putovali bi kao dve skitnice
da vidimo cvetanje japanskih trešanja
videli Ameriku od severa do juga
šetali Indijom sa prosjacima
gradili daču na kraju grada
iz koje bi zvonio smeh i radost
i čula se muzika stihova Jesenjina i Dučića.
E, da si makar malo voleo…
Ne bi nam tuđina bila dom
i u tuđim očima tražili ljubav, mir i sigurnost.
Opet čitam „Bunju“
i slušam „Pesmu o Vasi Ladačkom“
i pitam se
da li je to istina ili sudbina.