Podeli dobar sadržaj sa prijateljima:

NAZIV SVETINJE NA ATOSU

Postavši srpski manastir, Hilendar je posrbio i njegovo ime još od svetog Simeona i svetog Save kao “Hilandar“, dok je kod Grka ostao najčešće korišćen prethodni naziv.

 

Vizantolog Dragutin Anastasijević i neki istoričari zaključuju da je preteča srpskog Hilendara, stari grčki svetogorski manastir Helandar, dobio svoje ime po izvesnom članu porodice, osnivaču ili ktitoru iz X veka, s poznatim prezimenom Χελανδαριος (ili Χελανδαρις), koje dolazi od grčko-romejske reči χελανδιον – lađa (naročita vrsta lađe), što bi se u srpskom moglo prevesti kao Lađarević; ili η μονη του Χελανδαριου – manastir Lađarevića.

hilendar

Grčki naziv potonjeg srpskog manastira Hilendara se vidi iz grčkih akata XII veka, kao dodatak uz reč „manastir“, a glasio je „Helandariu“ – η μονη (to jest manastir) του Χελανδαριου ili του Χελανταριου. Može se, prema tome, zaključiti da nominativ glasi ili „Helandarion“ Χελανδαριον (Χελανταριον) ili „Helandarios“ Χελανδαριος (Χελανταριος).

Postavši srpski manastir Hilendar je posrbio i njegovo ime, još od sv. Simeona i sv. Save kao “Hilandar“, dok je kod Grka, sve do XIV veka, ostao najčešće korišćen prethodni naziv „Helandar“.

U srednjem veku poneki grčki spomenik upotrebljava i oblik koji počinje slogom „Hi“. U povelji Romejskog cara Mihaila VIII Paleologa iz 1272. ovaj manastir se zove manastir Bogorodice “Hilandiriotise“ — της Χηλαντηριωτισης.

Potom su se kod Srba odomaćile, verovatno grčke varijante nešto poznijih vremena: „Hilendar“ — η μονη του Χιλενδαριου (Χιλενταριου) i „Hiliandar“ — η μονη του Χιλιανδαριου (Χιλιανταριου). Varijanta „Vilindar“ je poznata iz narodne pesme.

Danas je u upotrebi „Hilandar“ i „Hilandarac“.

Međutim, u spisima iz XVIII, XIX i prve polovine XX veka, kao i kod starije generacije monaha, u upotrebi je bio naziv „Hilendar“. Nije poznato da li se verzija Χιλενδαριου – Hilendar najpre pojavila kod Grka ili kod Srba, ili je pak, taj oblik nastao u svakodnevnom govoru samih svetogorskih monaha.

U svakom slučaju, taj naziv je za poslednjih nekoliko stotina godina bio ustaljen u srpskom narodu, što se vidi iz mnogih narodnih priča i pesama, iz bogomoljačkih spisa, razglednica i tadašnjih štampanih izdanja, a tako je stajalo i na zvaničnom pečatu ovog manastira.

Otac Nikanor je odlično govorio grčki, a svakako su mu bili poznati i prethodni nazivi ovog manastira. Ipak, on je na srpskom jeziku govorio „Hilendar“ i potpisivao se sa – „Hilendarac“. Poštujući dakle, starčevu uspomenu, njegov potpis i predstavljanje, koristimo njegov autentični naziv – Hilendar.

Podeli dobar sadržaj sa prijateljima: