OKRENUTI SE LJUBAVI HRISTOVOJ

Sveti starac Porfirije Kavsokalivit govorio je kako nastupiti protiv demona, đavolje sile za koju je verovao da postoji.

 

Poznati grčki duhovnik ovako je pričao o zloj sili demona, odnosno o tome kako je treba pobediti.

demona

Ima mnogo ljudi, čak i hrišćana, koji uopšte ne prihvataju da postoji demon. Demona, međutim, ne možeš poreći. Ja verujem da đavo postoji. Kažem, štaviše, i ovo: ako iz Jevanđelja izbacimo verovanje da đavo postoji, šta će se desiti? Nestaće Jevanđelja, jer radi toga se javi Sin Božji da razori dela đavolja (1 Jov. 3,8). U Svetom pismu se kaže i: i đavoli veruju i drhte (Jak. 2,19). Ne možemo da ignorišemo postojanje đavola, čija dela je Hristos došao da ukine.

No, ja vam savetujem: umesto da se bavite đavolom i njegovim lukavstvima, umesto da se bavite strastima, okrenite se ljubavi Hristovoj. Satana izgrađuje mehanizam obmane koji obično nazivamo izrazom prelest. Mi ništa i ne primećujemo, a naš lukavi neprijatelj postavlja zamke. Uz pomoć čežnje za Hristom, sila čovekove duše izbegava zamke i ide ka Hristu. A to je nešto sasvim drugo, plemenitije. Boriti se protiv neprijatelja znači ulagati napor, uz naprezanje i pritisak. U ljubavi Hristovoj, međutim, nema naprezanja. Tu se sila čovekove duše bez napora preobražava.

Ne treba da se odupirete demonu istim sredstvima kojima vas on napada. Budite ravnodušni prema njemu. Ova ravnodušnost prema neprijatelju jeste velika veština, prava umetnost. To je veština nad veštinama i umetnost nad umetnostima. Ona se ostvaruje samo uz pomoć božanske blagodati. Sučeljavanje sa zlom, pomoću blagodati Božje, odvija se beskrvno, bez truda, bez naprezanja i bez grča u duši. Sve je lako kada uđemo u prostor božanske blagodati. Tada smo slobodniji i jači. Štiti nas božanska blagodat.

Ako se budemo podvizavali, ako zavolimo Hrista, steći ćemo božansku blagodat. Naoružani njome, više nismo u opasnosti; a đavo, kad nas vidi, beži. I ja, ubogi i smireni, od malih nogu postupao sam ovako, pa u svemu ovome imam neko malo iskustvo. Nisam hteo da razmišljam o zamkama. Tu sam bio ravnodušan. U početku, međutim, bio sam pošao drugačijim putem. Primoravao sam samoga sebe na trud silom razmišljanja o smrti. Demoni su dolazili, a ja sam sa strahom govorio u sebi: imaj u duši sećanje na smrt, zanavek. Sećaj se šta grešnika čeka u paklu. Ali sam napustio ovakav put. Doživeo sam iskustvo toga puta. Sve je to dobro za početnike, ali onaj ko se boji, nije se usavršio u ljubavi (1. Jov. 4, 18).

I mene stari čovek u meni vuče odostrag; vuče me za skut od rase, ali ja odmah raširim ruke ka Hristu i prezirem ga blagodaću Božjom; ne mislim o njemu. To vam je kao kad detence raširi ručice i pada u zagrljaj svoje majke. Upravo tako sam i ja postupao. Ovo je tajna. Ne znam da li dovoljno razumete delikatnost ove teme. Kada pokušavate da starog čoveka izbegnete bez blagodati Božje, onda ga doživljavate. Uz pomoć blagodati, međutim, on vas više ne okuplja. On i dalje negde u dubini postoji. Sve ostaje u nama, pa i ono što je ružno. Ništa se ne gubi, ali, blagodaću Božjom, sve se presuštastvljuje, preobražava.

Hristos želi da se sjedinimo sa Njim i čeka pred vratima naše duše. Od nas zavisi da li ćemo primiti božansku blagodat. Jedino ona može da nas izmeni. Mi ništa ne možemo sami od sebe. Sve će nam dati blagodat. Na nama je da se potrudimo da umanjimo količinu svog egoizma i samoljublja. Da budemo smireni. Da se predamo Hristu, pa ćemo se osloboditi svih negativnih reakcija, telesnih i duševnih.

Setite se onoga što je govorio apostol Pavle: Ja, jadni čovek! Ko će me izbaviti od tela smrti ove? (Rimlj. 7, 24). On je ovo govorio dok se još nalazio na početku svog blagodatnog puta i dok je imao osećaj da mu je duša nesposobna da vrši dobro. Činio je zlo koje nije hteo, zato je i priznavao: Ne činim ono što hoću nego što mrzim, to činim (Rimlj. 7, 15). Napadao ga je zli duh da bi ga odvratio od njegovog podviga. No, kada je blagodat Božja ušla u njegovu dušu, tada su nestale sve teškoće i on je klicao u oduševljenju: A živim – ne više ja, ego živi u meni Hristos. Meni je Hristos život, a smrt dobitak (sr. Gal. 2, 20 i Fil. 1, 21). Vidiš? Ni smrti, ni pakla, ni đavola! Dok je ranije bio nesposoban da čini dobro, kasnije je postao nesposoban da čini zlo. Duša mu je postala obožena, ispunjena Hristom, te nije mogla ni da zamisli ni da podnese u sebi ništa drugo osim Hrista.

Uz pomoć božanske blagodati, sve se da postići. Božanskom blagodaću, mučenici Hristovi su bili ukrepljeni da ne osećaju bolove koje su izazivala mučenja. Uz pomoć božanske blagodati, sve postaje bezbolno. Koristite ovaj blagi način podviga. Ne upinjite se da odagnate mrak, odnosno zlo. Ništa nećete postići udarajući po mraku. Stvarno želite svetlost? Onda odškrinite neku rupicu, pa će ući makar jedan sunčev zrak. Doći će svetlo. Umesto da odgonite mrak, umesto da odgonite neprijatelja kako ne bi ušao u vas, raširite ruke i bacite se Hristu u zagrljaj. To je najsavršeniji način podviga. A sastoji se u tome da se ne borite sa zlom neposredno, nego da zavolite Hrista, da zavolite svetlost Njegovu, pa će samim tim zlo odstupiti.