SUDAR I MEŠANJE

Sve je jednostavno, dominantno i nevidljivo, osećaš se dobro. Sudar i mešanje, naš lonac, duh iznad svega.

 

Beograd, sloboda prostora. Osećao sam lakoću u sebi dok sam pravio krug Knez Mihailovom.

sudar

Nova lica, poznati stalni šetači, novi izlozi, umetnici raznih nivoa, muzičari, bašte, klupe u blizini Robne kuće „Mitić“, kamene kocke između betonskih ploča ulice. Sve to pripada svima, vazduh, svetlo kad padne mrak, svoj si na svome, niko te ne pita ni o čemu, možeš da pričaš sa svima o svemu.

Tok ljudi u jednom smeru, povratak istih drugim pravcem. Tajna ovog grada je u dostupnosti, slobodi disanja, mišljenja. Česma za sve, voda koja stalno teče i pije se na platou između Akademije i Filozofskog naspram „Servantesa“, španskog kulturnog centra.

Buđenje, lepota, novo i uvek novo jer ovde su stalne smene, ovde je sve izgrađeno po ko zna koji put a da nosi duh tog negdašnjeg.

Život od puna 24 časa i opet se pojavljuju nova 24 časa i opet sve teče, jutro, podne, popodne, veče, sitni noćni sati. Ljudi su tu, teku, nošeni nevidljivom maticom ove moćne ulice. Ne postojiš ako nisi prošao njome, ako nisi viđen, ako nisi sedeo u nekom kafeu, ako nisi nešto kupio.

Nešto te nosi, prepušten si, osećaš se dobro bez obzira ko si, šta si, u šta veruješ, šta hoćeš. Sve je jednostavno, dominantno i nevidljivo, osećaš se dobro. Sudar i mešanje, naš lonac, duh iznad svega.

Glavni grad svih malih gradova, regija, krajeva, običaja, karaktera, dijalekata u kojem se klanjaš njemu, njegovu govoru, stilu i prihvataš, upijaš sve što ti daje. Iza mene je ostao još jedan šetački krug.