DVADESET DINARA

Danas, hodajući, na ulici vidim novčanicu od dvadeset dinara, koja je nekome ispala. Čovek koji je išao ispred mene, prvi je stigao do nje…

 

Obično kada idem ulicom, gledam u put kojim se krećem ili iznad sebe u ljudsku i nebesku arhitekturu.

dvadeset dinara

Kada nemam šta videti iznad sebe u obliku neke lepe građevine od kamena ili oblaka, gledam ispred sebe, kako se ne bih sapleo i pao.

Kada je lepo iznad mene, tada rizikujem da se spotaknem i svojim telom izmerim manji deo puta koji treba preći.

Danas, hodajući, na ulici vidim novčanicu od dvadeset dinara, koja je nekome ispala. Čovek koji je išao ispred mene, prvi je stigao do nje, podigao je i sklonio sa ulice pokraj trotoara, gde ne gaze pešaci i ne kreću se automobili.

Obradovao sam se kada sam video novac, bilo mi je krivo kada ga je drugi uzeo, bio sam iznenađen kada ga je čovek sklonio u stranu, postiđen kada sam malo razmislio i na kraju radostan što ga nisam uzeo.

Obično kada idem ulicom gledam u ljude na koje nailazim ili iznad sebe u arhitekturu mogućeg.